Prijepori u interakcijskome pristupu pjesničkoj metafori. Prilog čitanju metaforike poljske pjesničke avangarde

Sažetak

Prijepori oko metafore u pjesničkome tekstu odnose se na njezino prepoznavanje, kriterije tipologije, mogućnosti njezina prevođenja na doslovni jezik, obranu od pristupa metafori kao ukrasu, na odnos metafore i usporedbe, te njezinu kreativnost i svrhovitost. Interakcijski model služi se dvjema različitim idejama o dvjema stvarima, koje u međudjelovanju proizvode treću ideju, koja može biti jedna riječ ili fraza, a metafora je rezultat međudjelovanja dviju različitih ideja o dvama predmetima. Nedostatak je interakcijskoga modela razumijevanje metafore na osnovi ustaljenih konotacija. U suvremenoj  semantici rečenica je temeljni nositelj značenja, no u semiotici je temeljni znak riječ. S obzirom na te dvije mogućnosti, metafora se može tumačiti unutar rečenice kao cjeline te na razini izolirane riječi. U tumačenju pjesničke metafore trebalo bi donekle potisnuti kriterije opisivanja metafore kao semantički postupak opažanja sličnosti u različitome i njezina formalna obilježja te pokazati da metaforičko značenje ima izvanjezičnu referenciju, što omogućuje razumijevanje metafore s obzirom na neposrednu zbilju. Ta je mogućnost od golema značenja za tumačenje metafora u pjesničkim tekstovima nastalima u avangardi.