Portretiranje psihe kao temeljna odrednica ranoga opusa Jerolima Miše

Autor(i)

  • Ana Šeparović Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Ključne riječi:

Jerolim Miše, hrvatsko slikarstvo i likovna kritika 1910-ih, ekspresionizam, psihološki interes, primitivizam, slikarstvo ikona

Sažetak

U ovom radu izdvojit će se te interdisciplinarno i problemski analizirati psihološki aspekt kao jedna od temeljnih sastavnica ranoga umjetničkoga djelovanja Jerolima Miše (1911–1920), uočljiva na raznim područjima umjetničkoga stvaralaštva: slikarskom, likovno-kritičkom i književnom. Njegov interes za ljudsku psihu smješta se u kontekst novoga interesa za duševni život, koji se javlja u europskoj umjetnosti na početku XX. stoljeća. Psihološki se interes u Mišinim likovnim djelima i tekstovima  manifestira u vremenu oko Prvoga svjetskoga rata na dva načina, koji ujedno predstavljaju i dva tipa intenzivne ekspresionističke emocionalnosti: kao univerzalna kozmička osjećajnost te kao individualna psihologizacija s naglaskom na afektu i ekstremnim duhovnim stanjima. Nagonski aspekt intenzivnih duhovnih stanja usko je povezan s idejnim kompleksom primitivizma, koji se ovdje promatra kao jedan od poticaja unutar hrvatskoga ekspresionizma. Važnost koju Miše pridaje »primitivnoj sastavnici duše« jasno se odrazila u njegovoj likovnoj kritici te u portretima, u kojima se naslanja na stilske elemente i ikonografiju slikarstva ikona prepoznavajući njihovu duhovnu dimenziju, što se pokazuje kao osobito aktualno u razdoblju oko ujedinjenja južnih Slavena u zajedničku državu 1918. godine.

##submission.downloads##

Objavljeno

2015-07-23

Broj časopisa

Rubrika

Članci