Studia lexicographica

Impresum

2023-12-21T10:52:56+00:00

Za nakladnika:
Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Glavni urednik:
Damir Boras, Sveučilište u Zagrebu

Zamjenica glavnoga urednika:
Nataša Jermen, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Uredništvo
Petra Bago, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Crljenko, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Vlatka Dugački, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Ivana Filipović Petrović, Zavod za lingvistička istraživanja u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Zdenko Jecić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Peter Jordan, Österreichische Academie der Wissenchaften, Institute für Stadt- und Regionalforschung, Wien
Niels Elers Koch Udruga lex.dk, Kopenhagen
Veronika Lipp Institut za leksikologiju, Mađarski centar za lingvistička istraživanja, Budimpešta
Přemysl Mácha Etnološki institut Akademije znanosti Republike Češke, Brno
Nives Mikelić Preradović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dino Mujadžević Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod
Slaven Ravlić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tea Rogić Musa Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Hrvoje Stančić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Valters Ščerbinskis Nacionalna enciklopedija, Nacionalna knjižnica Latvije, Riga
Danko Šipka Državno sveučilište Arizone, Tempe
Toma Tasovac Digitalna istraživačka infrastruktura za umjetnost i humanističke znanosti,
Berlin
Domagoj Vidović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

Savjet časopisa:
Vlaho Bogišić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Davor Kapetanić, Sveučilište Washington u Seattleu
Bruno Kragić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Trpimir Macan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Antun Vujić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Urednica broja: Vlatka Dugački

Izvršna urednica: Iva Klobučar Srbić

Urednica online izdanja: Cvijeta Kraus

Prijevod: Boris Blažina

Oblikovanje i prijelom: Ivo Horvat

Dizajn korica: Andrea Holenda

Izrada UDK: Dunja Marija Gabriel

Izlazi dva puta godišnje

Godina izdanja: 2023.

Tisak: Division 4 Vision

ISSN 1846–6745
e-ISSN 2459-5578

Adresa uredništva:
Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Frankopanska 26, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Tel: +385 1 48 00 300, Tel./Faks: +385 1 48 00 399
E-mail: studia_lexicographica@lzmk.hr
Web: http://studialexicographica.lzmk.hr

Prilozi objavljeni u časopisu Studia lexicographica referiraju se u:

ERIH PLUS
DOAJ
HRČAK

Andrija Štampar – moj uzor i profesor

2023-12-21T10:00:11+00:00

Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.

Preventiva – nekada i danas

2023-12-21T10:06:23+00:00

Rad analizira pitanje preventivne medicine, od prapovijesti do suvremenoga doba, koja se bavi prevencijom bolesti, promicanjem i očuvanjem zdravlja. Njezin je cilj pravodobno prepoznati bolest i omogućiti optimalno liječenje, koje će spriječiti smanjenje kvalitete života i nastanak invaliditeta. Najvećim uspjehom preventivne medicine smatra se iskorjenjivanje neke bolesti. Primarna prevencija usmjerena je na zdrave osobe i sprječavanje nastanka bolesti. Primjer je cijepljenje kod suzbijanja zaraznih bolesti ili kod kroničnih bolesti uklanjanje rizičnih čimbenika, kao što su pušenje, nezdrava prehrana, nekretanje itd. Sekundarna se odnosi na pacijente u ranom stadiju bolesti, kako bi se zaustavilo njezino napredovanje i nastup posljedica bolesti. Primjer je rano otkrivanje visokoga tlaka u stadiju kad još nema simptoma. Tercijarna prevencija odnosi se na stanja i bolesti koja se više ne mogu liječiti, primjerice terminalni stadij malignih bolesti. Cilj je očuvanje kvalitete života, primarno suzbijanje boli koju bolesnici trpe. Mjere ranoga otkrivanja bolesti (probir), kao i pravodobno prepoznavanje bolesti, još uvijek se smatraju najvažnijim mjerama koje pruža suvremena medicina. Zajednički cilj prevencije bolesti i promicanja zdravlja je očuvanje i unapređenje zdravlja, a u tom je procesu neophodno aktivno sudjelovanje svih dionika društva unutar i izvan zdravstva, što uključuje i mjere zdravstvenoga odgoja i prosvjećivanja, administrativne, porezne i organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. No iako je zdravlje društvena odgovornost, ponajprije je odgovornost pojedinca. U tom su smislu opće mjere glede promjene životnoga stila daleko važnije, učinkovitije i jeftinije od farmakoterapije jer zdravlje je stanje fizičkoga, psihičkoga i duhovnoga dobroga stanja, a ne samo odsustvo bolesti.

»Zdravlje« Andrije Štampara i »veselo zdravlje« dida Andrije Prlića

2023-12-21T10:09:49+00:00

Prema Štamparovoj definiciji, zdravlje je ideal kojem treba težiti, od globalne do pojedinačne razine. Obavljajući službu terenskoga liječnika na selu, u skladu sa Štamparovim postulatima, autor u izlaganju navodi kako je osvijestio ograničenje dosega svojega rada te važnost sudjelovanja drugih pojedinaca, ali i zajednice. U realnom svijetu, bez uzajamne suradnje na relaciji pojedinac–zajednica, Štamparov je ideal neostvariv. Pojedinac se može truditi oko svojega fizičkog zdravlja (živeći i hraneći se zdravo, vježbajući, odmarajući) unutar genetski definiranoga mogućega raspona (norma reakcije), dok je za kvalitetu okoliša (zrak, voda, klimatski uvjeti, buka, svjetlosno zagađenje) potrebna intervencija šire zajednice. Stoga je već 1978. na Međunarodnoj konferenciji o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (International Conference on Primary Health Care) donesena Deklaracija (Declaration of Alma-Ata), u uvodu koje se ističe Štamparova definicija zdravlja i potvrđuje da je zdravlje, koje je stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, temeljno ljudsko pravo te da je postizanje najviše moguće razine zdravlja najvažniji svjetski društveni cilj, realizacija kojega zahtijeva djelovanje, uza zdravstveni sektor, i mnogih drugih društvenih i gospodarskih sektora. U rujnu 2012. donesena je nova strategija Europskoga ureda Svjetske zdravstvene organizacije »Zdravlje 2020. Okvir europske politike i strategija za 21. stoljeće« (Health 2020. A European policy framework and strategy for the 21st century) – nova strategija zdravlja, usmjerena na poboljšanje zdravlja za sve i smanjenje nejednakosti u zdravlju kroz bolje vodstvo i upravljanje. Navedenom Deklaracijom i strategijom cilj je postao konkretan, prizeman i ostvariv. U skladu s time, u izlaganju se na temelju studije slučaja predstavlja način na koji se ideja zdravlja u Štamparovu smislu može ostvariti na osobnoj razini, prikazujući pojedinca koji je, prakticirajući ideje zdravlja i higijene u duhu nauka Andrije Štampara, doživio 106 godina.

Liga protiv tuberkuloze okosnica Štamparove zamisli narodnog prosvjećivanja (Osvrt na II. i III. sastanak liječnika Osječke oblasti)

2023-12-21T09:34:52+00:00

Radom se prikazuje djelovanje Lige protiv tuberkuloze u Osječkoj oblasti kao temelj Štamparove zamisli narodnoga zdravstvenog prosvjećivanja kroz osvrt na dva sastanka (II. i III.) liječnika Osječke oblasti u 1927. i 1928. godini. U uvodnom dijelu donosi se pregled antituberkuloznoga pokreta u Europi te razvoj sustava dispanzera i reforme javnoga zdravstva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920-ih. Osnivanje Lige protiv tuberkuloze u Osijeku 1926. rezultat je stvarnoga zdravstvenog stanja stanovništva i provedene široke kampanje za borbu protiv tuberkuloze i reforme javnoga zdravstva na zdravstvenoj misli Andrije Štampara. Prema donesenim društvenim pravilima, rad Lige zasnivao se na antituberkuloznom pokretu s temeljnim zadatkom da se cijelo stanovništvo na području Osječke oblasti nalazi pod jednim organiziranim stručnim nadzorom. U skladu s navedenim, prikazuje se djelovanje Lige protiv tuberkuloze i dva sastanka liječnika Osječke oblasti, s naglaskom na humani odnos liječnika prema bolesnicima i požrtvovan pristup liječenju tuberkuloze kao opake socijalne bolesti. Brojčani podatci o raširenosti bolesti kao prijetnji stanovništvu predočuju medicinsku skrb zamišljenu kao široku akciju usmjerenu na ostvarenje socijalno-medicinskih ciljeva. Posebno je u tom kontekstu naglašena uloga liječnika Prokopija Uzelca, tajnika Lige, te se detaljno navodi njegovo izlaganje na II. sastanku liječnika Osječke oblasti, kao i 14. točaka rezolucije o radu Lige koju je predložio, što pokazuje sveobuhvatni pristup i razumijevanje težine problema zaštite od tuberkuloze. U radu se donosi i kraći opis III. sastanka liječnika Osječke oblasti, izvodi iz govora sudionika te navodi iz govora Andrije Štampara, koji je nazočio sastanku. Opisom liječničkih sastanaka te navođenjem izvadaka iz njihovih govora, kao i predloženom rezolucijom želi se prikazati presudni zaokret u načinu zdravstvenoga prosvjećivanja te prelazak iz osobnoga angažmana liječnika u status društveno angažiranoga i organiziranoga pristupa liječenju tuberkuloze kao socijalne bolesti. Radom se također analizira dostupna građa s ciljem davanja uvida u društvenu atmosferu i spremnost osječkih liječnika da aktivno podupiru Ligu kao važnu društveno organiziranu akciju u prevenciji i saniranju posljedica bolesti.

Fotografije u zbirci Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije kao odraz ideologije Andrije Štampara

2023-12-21T09:49:26+00:00

U radu se prezentira fotografska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je osnovan rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 7. srpnja 2014., a počeo je s radom u ožujku 2015. godine. Hrvatski muzej medicine i farmacije zamišljen je kao ustanova u kojoj bi se javnost kontinuirano upoznavala s razvojem medicinskih znanosti, otkrićima iz toga područja i njihovom primjenom, na osnovi materijalne i nematerijalne baštine. Inicijalnu jezgru fundusa Muzeja čini Zbirka za povijest medicine i farmacije preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, koja se kontinuirano obogaćuje novim donacijama. Danas muzejski fundus obuhvaća raznovrsnu građu medicinske i farmaceutske baštine, ukupno više od 6000 predmeta, koji su razvrstani u 15 zbirki. Radom se žele predstaviti tematske cjeline unutar Zbirke fotografija Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje su po sadržaju i namjeni odraz Štamparove ideologije. Odabrani uzorak čine ostavštine hrvatskih liječnika Luje Thallera (1891–1949) i Vladimira Ćepulića (1891–1964), nekadašnjega Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj osnovanoga pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu i Kluba narodnoga zdravlja. Ova građa predstavlja materijalno svjedočanstvo o javnozdravstvenim projektima, socijalnomedicinskim istraživanjima, terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba djelovanja Andrije Štampara i nekoliko desetljeća kasnije. Svojim sadržajem zbirka pridonosi čuvanju memorije o specifičnom socijalnomedicinskom modelu razvoja hrvatskoga zdravstva te čini potentno polazište u daljnjim interpretacijama i prezentacijama Štamparova djela.

Kratka povijest hrane

2023-12-21T09:53:11+00:00

Kratak pregled povijesti hrane treba nas podsjetiti kako se hrana mijenjala kroz povijest, od sasvim prirodnih namirnica, preko početaka kuhanja hrane, do početaka njezine proizvodnje. Početak proizvodnje hrane – agrarna revolucija – smatra se najvažnijim iskorakom u razvoju čovječanstva i temelj je suvremene civilizacije. No kuda nas sve to vodi? Pesimisti bi rekli stvaranju sve težih uvjeta za opstanak čovjeka na našem planetu, a optimisti da još uvijek ima nade za održivi razvoj i stvaranje boljih uvjeta, uz promjenu energetske politike i stvaranje novih tehnologija. Utjecaj fenotipa na genotip kroz našu evoluciju upućuje na to da vjerojatno najbolje toleriramo onu hranu koju smo kroz milijune godina najduže i najviše konzumirali. To se odnosi i na »samo« 150 000 godina razvoja Homo sapiensa. Prema onome što danas znamo, najdulje smo konzumirali potpuno prirodnu hranu, bez kuhanja i pripreme, a nakon početka kuhanja hrane, prije 300 000 godina, i dalje smo konzumirali uglavnom voće i povrće, gljive te meso manjih životinja, riba i školjki. Stoga bi takva prehrana trebala biti temelj današnje prehrane. To ne znači da ne treba konzumirati sve ono što danas imamo, već da to možemo konzumirati povremeno, kao nadogradnju temeljnih namirnica. U članku je opisano dvanaest ključnih točaka, koje su mijenjale vrste, količine i kvalitetu hrane, što je sve djelovalo na broj stanovništva, kao i na njegov izgled i zdravlje. Redom su opisane prirodne namirnice, početci kuhanja hrane, zatim i početci proizvodnje hrane, što je u prehranu na velika vrata uvelo razne vrste žitarica i nova pića, primjerice pivo i vino, uz otkriće začina, promjene hrane u novom vijeku nakon otkrića Amerike (1492) i plovnoga puta za Indiju. To je značilo veliku razmjenu namirnica po cijelom svijetu, izrazito povećanu proizvodnju šećera i bijeloga brašna, pojavu duhana, žestokih pića, kave i čaja te nove načine konzerviranja hrane. Kasnije, nakon industrijske revolucije, dolazi do razvoja mehanizacije u poljoprivredi, otkrića umjetnih gnojiva (Haber-Boschov proces), razvoja pesticida, brojnih novih sorti križanih žitarica, uvođenje hormona i antibiotika u poljoprivrednu proizvodnju i pojavu genetski modificirane hrane. Predviđamo i da će iduća važna stepenica biti proizvodnja mesa kao kulture tkiva jer današnjim tehnologijama možemo proizvesti sva tkiva pa i tkiva životinja kojih više nema, čime bi se postupno smanjivalo ubijanje domaćih i divljih životinja za potrebe prehrane. Cilj je ovakva kratka pregleda povijesti hrane podsjetiti na to kako se naša hrana brzo i temeljito mijenja, kao i njezina količina, kvaliteta i okusi.

Andrija Štampar i medicinari – Klub zdravlja »Andrija Štampar« (1951–1990)

2023-12-21T09:21:05+00:00

Rad se bavi utjecajem Štamparovih ideja o socijalnoj medicini i razvoju javnoga zdravstva na studentsku populaciju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na primjeru Kluba zdravlja »Andrija Štampar«. Obuhvaćeno je razdoblje od 1951., kada je Klub osnovan, do 1990., kada nastupaju značajne društveno-političke promjene koje su se odrazile i na rad Fakulteta, odnosno studentske organizacije. Prvi dio rada analizira Andriju Štampara i njegov odnos prema medicinarima i studentima u Zagrebu uopće. Štampar je kao nastavnik uveo kolegije iz socijalne medicine, a kroz praktične vježbe nastojao je upoznati studente s tadašnjim javnozdravstvenim prilikama. Postavši voditelj Ureda za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata, dobio je priliku poboljšati standard zagrebačkih studenata, no rat ga je u tome prekinuo. U konačnici, kao dekan pokrenuo je reformu studija medicine. Štamparove ideje postupno će biti prihvaćene i među studentima, što je došlo do izražaja nakon 1945. Naime, između 1945. i 1990. na Medicinskom fakultetu djelovala su mnogobrojna društva, a među njima i Klub zdravlja, kojemu je primarni cilj bio javnozdravstveno djelovanje. Stoga je u drugom dijelu rada analiziran osnutak Kluba zdravlja, aktivnosti koje je provodio i ostvareni rezultati. Društvene će se aktivnosti vremenom proširiti i na druga medicinska polja, ovisno o interesima članova, no javnozdravstvene aktivnosti ostat će važna sastavnica rada društva sve do kraja proučavanoga razdoblja. Rad je nastao na temelju literature, arhivskih izvora pohranjenih na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u Državnom arhivu u Zagrebu i Hrvatskom državnom arhivu, te na temelju onodobne periodike, pretežno studentske provenijencije.

IX. znanstveni skup Dani Andrije Štampara

2023-12-21T09:03:31+00:00

Latvian Nacionālā Enciklopēdija visiting Hrvatska enciklopedija within the Erasmus+ exchange programme

2023-12-21T10:14:43+00:00

Doba podjela. Zašto u svijetu niču novi zidovi?

2023-12-21T10:18:06+00:00

Andrija Štampar – važan čimbenik u povijesti hrvatske medicine

2023-12-21T10:19:48+00:00

Antika u hrvatskoj kulturi, umjetnosti i književnosti u »dugom« 18. stoljeću

2023-12-21T10:23:47+00:00

In memoriam: Duško Štefanović

2023-12-21T10:25:19+00:00

Zdravstvena arhitektura Zoje Dumengjić u kontekstu ideologije Andrije Štampara

2023-12-21T09:57:05+00:00

Andrija Štampar je putem svojih načela uspostavio temelje javnoga zdravstva i socijalne medicine. Provedbom svojih ideja promijenio je paradigmu postojećih medicinskih stavova, stavljajući fokus prema preventivnoj medicini. Kao okvir za djelovanje po takvim medicinskim tendencijama, arhitektura je shvaćena kao područje velike važnosti. Radom kroz Školu narodnoga zdravlja, Štampar je uspostavio odjel zdravstvene arhitekture kao mjesto gdje se načela socijalne medicine isprepleću s konceptima novoga prostornog planiranja. Unutar ovoga odjela radila je i arhitektica Zoja Dumengjić, čiji se rad snažno utemeljio na socijalnim postavkama Andrije Štampara. Zoja Dumengjić je značajna osobnost hrvatske arhitekture dvadesetoga stoljeća, koja je ostavila opsežan i značajan doprinos upravo u specijaliziranom području arhitekture zdravstvene namjere. Temeljem postojeće literature, predstavljen je kratak pregled raznovrsnosti i opsega njezina rada i života. Njezin opus obuhvaća projekte različite tipologije, uključujući domove zdravlja, dispanzere, medicinske centre i velike bolničke sklopove. Posebno je značajno pridonijela području arhitekture lječilišta za tuberkulozu u našoj zemlji. U okviru ovoga rada dodatno su istaknuta najznačajnija arhitektonska ostvarenja, posebice ona koja u značajnoj mjeri reflektiraju principe Štamparove ideologije. Rad Zoje Dumengjić u području zdravstvene arhitekture ukorijenjen je u modernizmu i predstavlja idealan primjer kako je arhitektura uspjela odražavati nove humanističke vrijednosti i pristupiti prostoru kao instrumentu za poboljšanje kvalitete života i zdravlja.

Prilog poznavanju povijesti ljekarništva u Karlovcu

2023-12-21T09:07:24+00:00

U radu je na temelju dostupne literature, internetskih izvora i podataka iz onovremenih tiskovina prikazan razvoj ljekarništva i ljekarni na području grada Karlovca, čime se, među ostalim, daje zanimljiv i nesvakidašnji uvid u sliku samoga grada, njegove stanovnike, prostore, društveno-politička zbivanja i kulturu onoga doba. Istaknuta je važnost istraživanja ljekarničke prošlosti Karlovca kao važnoga dijela povijesti hrvatskoga ljekarništva. Pri istraživanju naglasak je stavljen na povijesni kontinuitet četiriju znamenitih karlovačkih ljekarni (K crnom orlu, K sv. Ćirilu i Metodu, K zlatnom lavu, K Spasitelju), a također je istaknuta važnost ljekarničke tradicije u franjevačkom samostanu u Karlovcu te značaj franjevaca u razvoju karlovačkoga ljekarništva kao svojevrsni početak zdravstvene zaštite u samom gradu Karlovcu i karlovačkoj regiji. Najstarija karlovačka ljekarna K crnom orlu (danas Ljekarna Grgur Ninski) osnovana je 1726. godine i neprekidno djeluje gotovo tristo godina. Izdvojeno je djelovanje Josipa Vrbanića, jednoga od vlasnika ljekarne K crnom orlu, i njegov doprinos razvoju Karlovca kao modernoga grada. Vrlo je važna i ljekarna K sv. Ćirilu i Metodu (danas Ljekarna Banija) kojom je upravljao Gustav Modrušan, karlovački ljekarnik i gradonačelnik u dvama mandatima. Prikazan je i kratak povijesni pregled dviju ljekarni, K zlatnom lavu i K Spasitelju, koje više ne postoje, ali su njihovi vlasnici i zaposlenici također ostavili velik trag u društvenom i kulturnom životu Karlovca. Predstavljeni su najvažniji podatci o povijesnom djelovanju pojedinih ljekarni te informacije o njihovim vlasnicima i suradnicima. U radu su iznesene neke do sada nepoznate povijesne činjenice o navedenim ljekarnama, kao što je prvotna lokacija ljekarne K Spasitelju koja do sada nije bila poznata u literaturi, a ispravljeni su i netočni podatci koji se navode u različitim literaturnim izvorima.

Djelovanje Andrije Štampara na suzbijanju zaraznih bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918)

2023-12-21T09:14:26+00:00

Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.