https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/issue/feed 2025-06-16T09:00:57+00:00 Iva Klobučar Srbić (izvršna urednica / executive editor) iva.klobucar@lzmk.hr Open Journal Systems <p>Časopis <em>Studia lexicographica</em> interdisciplinarni je časopis za leksikografiju i enciklopedistiku. Objavljuje radove iz svih znanstvenih područja, osobito iz humanističkih i društvenih znanosti, koji korespondiraju s leksikografijom i enciklopedistikom kao granom u sastavu znanstvenoga polja informacijskih i komunikacijskih znanosti, odnosno kao djelatnošću izrade enciklopedijskih djela. Temeljni je smjer časopisa trojak: prinos informacijskim i komunikacijskim znanostima kroz istraživanja modela prikupljanja, obrade, organizacije i diseminacije znanja; teorijski prinos svim znanstvenim područjima zastupljenima u leksikografskim i enciklopedijskim izdanjima; dokumentacijska istraživanja, napose arhivska i bibliografska, u svim društvenim i humanističkim područjima kao temelj leksikografske i enciklopedičke djelatnosti.</p> https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/467 2025-06-16T07:48:48+00:00 Iva Staykova studia_lexicographica@lzmk.hr Victoria Lazova studia_lexicographica@lzmk.hr Kiril Simov studia_lexicographica@lzmk.hr Petya Osenova studia_lexicographica@lzmk.hr Zhivko Angelov studia_lexicographica@lzmk.hr Ralitza Gueleva-Tzvetkova studia_lexicographica@lzmk.hr 2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/468 2025-06-16T07:52:05+00:00 Katarina Lozić Knezović studia_lexicographica@lzmk.hr 2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/469 2025-06-16T07:53:40+00:00 Dino Staničić dino.stanicic@lzmk.hr 2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/470 2025-06-16T09:00:57+00:00 Uredništvo broja studia_lexicographica@lzmk.hr

<p><strong>Za nakladnika:</strong><br />Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Glavni urednik:</strong><br />Damir Boras, Sveučilište u Zagrebu</p> <p><strong>Zamjenica glavnoga urednika:</strong><br />Nataša Jermen, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Uredništvo</strong><br />Petra Bago, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />Ivana Crljenko, Svučilište u Zadru<br />Vlatka Dugački, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Ivana Filipović Petrović, Zavod za lingvistička istraživanja u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti<br />Zdenko Jecić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Peter Jordan, Österreichische Academie der Wissenchaften, Institute für Stadt- und Regionalforschung, Wien<br />Niels Elers Koch Udruga lex.dk, Kopenhagen<br />Veronika Lipp Institut za leksikologiju, Mađarski centar za lingvistička istraživanja, Budimpešta<br />Přemysl Mácha Etnološki institut Akademije znanosti Republike Češke, Brno<br />Nives Mikelić Preradović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />Dino Mujadžević Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod<br />Slaven Ravlić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />Tea Rogić Musa Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Hrvoje Stančić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />Valters Ščerbinskis Nacionalna enciklopedija, Nacionalna knjižnica Latvije, Riga<br />Ana Šeparović, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Danko Šipka Državno sveučilište Arizone, Tempe<br />Toma Tasovac Digitalna istraživačka infrastruktura za umjetnost i humanističke znanosti,<br />Berlin<br />Domagoj Vidović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb</p> <p><strong>Savjet časopisa:</strong><br />Vlaho Bogišić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Davor Kapetanić, Sveučilište Washington u Seattleu<br />Bruno Kragić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Trpimir Macan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />Antun Vujić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Izvršna urednica:</strong> Iva Klobučar Srbić</p> <p><strong>Urednica online izdanja:</strong> Cvijeta Kraus</p> <p><strong>Prijevod:</strong> Boris Blažina</p> <p><strong>Oblikovanje i prijelom:</strong> Ivo Horvat</p> <p><strong>Dizajn korica:</strong> Andrea Holenda</p> <p><strong>Izrada UDK:</strong> Dunja Marija Gabriel</p> <p>Izlazi dva puta godišnje</p> <p>Godina izdanja: 2024.</p> <p>Tisak: Division 4 Vision</p> <p>ISSN 1846–6745<br />e-ISSN 2459-5578</p> <p>Adresa uredništva:<br />Leksikografski zavod Miroslav Krleža<br />Frankopanska 26, 10 000 Zagreb, Hrvatska<br />Tel: +385 1 48 00 300, Tel./Faks: +385 1 48 00 399<br />E-mail: studia_lexicographica@lzmk.hr<br />Web: http://studialexicographica.lzmk.hr</p> <p>Prilozi objavljeni u časopisu Studia lexicographica referiraju se u:</p> <p>ERIH PLUS<br />DOAJ<br />HRČAK</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/466 2025-06-16T07:44:51+00:00 Zlatko Vidačković zlatko.vidackovic@gmail.com

<p>Cilj je rada pružiti osnovni pregled članaka filmske tematike objavljenih u hrvatskome kulturnome časopisu Kulisa između 1929. i 1932. godine. Proučavanjem sadržaja ovoga specifičnoga medijskoga korpusa počinje se analizirati Kulisin doprinos oblikovanju filmskoga diskursa u Kraljevini Jugoslaviji, uz inicijalni uvid u obrasce popularne percepcije, medijskoga posredovanja i tehnoloških promjena koje su obilježile to vrijeme.</p> <p>Metodološki okvir istraživanja uključuje analizu svih dostupnih brojeva časopisa u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Analizirane su tematske cjeline, geografija izvještavanja o filmskim središtima, razvoj domaće i inozemne filmske industrije, te pristupi prikazima nijemih i tonfilmova. Riječ je prvome istraživanju ove teme koje je u ovome radu predstavljeno sažetim rezultatima i zaključcima te opsežnom bibliografijom svih članaka, dok će detaljnija analiza katalogiziranih tekstova ‒ uz iscrpnije identificiranje dominantnih tema, načina prezentacije filma i konteksta razvoja filmske industrije u tome povijesnome razdoblju, koje je naznačeno u poglavlju o specifičnostima časopisa i zaključku ovoga rada ‒ biti u fokusu nastavka ovoga rada temeljenoga na istraživanju arhivske građe, a koji će ponuditi i suvremenu perspektivu na kulturološki kontekst produkcije i recepcije filmskih tema u časopisu Kulisa.</p> <p>Rezultati istraživanja pokazuju da su filmske teme bile vrlo zastupljene u Kulisi u prve tri godine, dok je 1932. zabilježen pad količine filmskoga sadržaja. Vizualni aspekt naslovnica pokazuje izrazitu dominaciju filmskih zvijezda (osobito inozemnih glumica), koje su u tekstovima gotovo uvijek prikazane u izrazito pozitivnome svjetlu. Izvještaji o holivudskim i berlinskim produkcijskim centrima prevladavaju nad lokalnim sadržajem, iako se bilježe početni pokušaji razvoja jugoslavenske filmske infrastrukture. Kulisa je ujedno reflektirala tehnološke prijelaze iz nijemoga u zvučni film, ali uz dozu skepse i nostalgije.</p> <p>Zaključno, rad potvrđuje da je Kulisa bila važan posrednik u prenošenju filmskih informacija i izgradnji medijske publike, uz jasne elemente popularne kulture, senzacionalizma i idealizacije zvjezdanoga statusa. Časopis se formalno pozicionirao kao kulturni medij, a njegova je uloga u oblikovanju ranoga filmskoga informacijskoga krajolika nedvojbena.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/459 2025-06-16T07:17:13+00:00 Ivica Mataija ivicamataija@gmail.com Domagoj Vidović dvidovic@ihjj.hr

<p>U radu se, na temelju arhivskoga istraživanja, referentne literature i terenskoga istraživanja, toponomastički obrađuje toponimija naselja <em>Gornji Kosinj</em>. Prvi je put ojkonim <em>Kosinj </em>potvrđen u tekstu biskupa Nikole Modruškoga 1461. u kojemu se, kao graditelj dvaju oltara posvećenih Blaženoj Djevici Mariji, spominje <em>dični knez Lacko od Kosinja. </em>Lik <em>Kosin </em>prvi je put zabilježen 1528. na zemljovidu <em>Tabula Hungariae, </em>a poslije se tijekom XVI. i XVII. stoljeća te u prvoj polovici XVIII. na zemljovidima bilježe likovi <em>Cosin </em>(1559), <em>Khesin </em>(1572), <em>Rhesin </em>(1595), <em>Rheisin </em>(1613), <em>Rusin </em>(oko 1650), <em>Rheissin </em>(1686), <em>Kusin </em>(1709), <em>Cossin </em>(1738) i <em>Cuchin </em>(1738). Prema zapisu biskupa Glavinića iz 1696. postojala su tri Kosinja: Gornje, Donje i Srednje Selo (Kosinj). Tijekom tridesetih godina XVIII. stoljeća zabilježeni su likovi <em>Cuchin Superior, Kosin Valach/Mitter </em>i <em>Kossin Inferior, </em>koji se odnose na Gornji, Srednji i Donji Kosinj. Tako ih 1728. naziva i senjsko-modruški biskup Nikola Pohmajević. Dotad se Donji Kosinj nazivao Gornjim i obrnuto, kako navodi Mile Bogović (2014: 76), a otad se Gornji Kosinj na povijesnim zemljovidima navodi kao <em>Ober Koʃzin, O. Kossinj, Gorny Kasin </em>i konačno <em>Gornji Kosinj</em>. Srednje Selo ili Srednji Kosinj, koji je nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti naselilo pravoslavno stanovništvo, primijenilo je ime u <em>Zamost</em>. Na kosinjskome se području u srednjovjekovlju spominju naselja: <em>Buci </em>(danas središte Gornjega Kosinja, predio kod crkve svetoga Antuna Padovanskog), <em>Botuci </em>(danas Podjelar u Gornjem Kosinju), <em>Hotilja Vas </em>(danas oko Mance-Drage i Klobučareva klanca u Gornjem Kosinju) i <em>Gorenja Vas </em>(naselje je još neubicirano, vjerojatno se nalazilo u <em>Bočaću</em>). Riječ je o prostoru naseljenomu od prapovijesti, o čemu svjedoče arheološki lokaliteti <em>Panos </em>– <em>Žegarova glavica </em>i <em>Grčko groblje </em>/ <em>Plešina glavica</em>. Srednjovjekovnu naseljenost obrađenoga prostora potvrđuju povijesni ojkonimi <em>Buci, Botuci, Gorenja Vas </em>i <em>Hotilja Vas </em>koji još nisu precizno ubicirani. Iz suvremene toponimije izdvajaju se toponimi <em>Grič </em>(&lt; <em>grič </em>‘stjenovita uzvisina’) i <em>Brina </em>(usp. <em>brinje </em>‘mjesto uz vodu ili potok’) u kojima su se odrazili razmjerno rijetko potvrđeni toponomastički apelativi. U mjesnoj se toponimiji ujedno ogleda povijesna (srednjočakavski supstrat) i suvremena dijalektološka slika (štokavska ikavica uz adstratni utjecaj goranskih govora) obrađenoga područja.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/460 2025-06-16T07:24:48+00:00 Josip Perković jperkovic@ihjj.hr

<p>U ovome se radu istražuje etimologija toponima Bapče/Bapča koji je istodobno ime sela i nekadašnjega potoka. Osim toga, analiziraju se i drugi ojkonimi s dočetkom -če na širem području Turopolja. Prvo se predstavlja sažet uvod u temu, uključujući geografski položaj i trenutačni sociolingvistički kontekst ovoga tradicionalno kajkavskoga govornog područja. Zatim se na temelju povijesnih izvora i terenskim istraživanjem zaključuje da se današnje selo Bapča izvorno nazivalo Prudnica te da je, iz još neutvrđenih razloga, početkom XIX. stoljeća preuzelo ime danas nestaloga obližnjeg sela koje je u povijesnim ispravama zabilježeno kao Babcha. Nadalje, utvrđujemo da je dočetak -če u Bapče izvoran kao i kod drugih turopoljskih ojkonima poput Kuče, Hrašće i Čiče. Taj se nastavak razvio od praslavenskoga nastavka za nominativ množine *-ję iz ja-osnova, zamijenivši izvorni nastavak *-jane analogijom prema lokativu množine koji je kod ja-osnova i kod imenica na *-jane bio *-jaxъ. Takvo poopćavanje pronalazimo u brojnim ojkonimima na slovenskome području. Razvoj imena odvijao se na sljedeći način: (*baba &gt;) *babъka &gt; *babъčane &gt; *babъčę &gt; Bapče. U članku se razmatra nekoliko mogućih značenja apelativa bapka kao izvora toponima, pri čemu naposljetku zagovaramo značenje ‘jama, rupa, udubina’ koje je u hrvatskim dijalektima gotovo u potpunosti izgubljeno, ali se i dalje čuva u srpskim i bugarskim dijalektima. Zatim tvrdimo da lik Bapča, kao što se pojavljuje u imenu potoka, predstavlja sekundarni razvoj od izvornoga Bapče. Usporednicu toj tvrdnji ponovno pronalazimo u slovenskom, gdje ime potoka Volarja zbog tvorbenih razloga mora biti izvedeno od imena mjesta Volarje. Na koncu razlažemo da postoji više razloga kolebanja u imenu Bapče/Bapča, a slično se kolebanje u gramatičkome rodu i broju mogu uočiti i kod drugih mikrotoponima u različitim turopoljskim mjestima.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/461 2025-06-16T07:28:42+00:00 Katica Balenović kbalenovic@unizd.hr Jakov Proroković jprorokov@unizd.hr

<p>Pojava generativne umjetne inteligencije (UI) i velikih jezičnih modela (VJM) otvorila je nove mogućnosti u području leksikografije, osobito kada se radi o preciznom definiranju rječničkih natuknica uz istodobno smanjenje utrošenog vremena u usporedbi s tradicionalnijim metodama ili softverskim alatima. Kako bi se ispitali jezični kapaciteti umjetne inteligencije, ovo istraživanje nadilazi izradu jednojezičnih rječnika te istražuje mogućnosti modela ChatGPT u razlikovanju specifičnih značenja posuđenica u kontekstu drugog jezika (J2). Korpusni uzorak ciljanih engleskih posuđenica korišten je za procjenu sposobnosti modela ChatGPT u razlučivanju različitih značenja koja se pojavljuju u hrvatskom jezičnom kontekstu. Rezultati pokazuju da UI pokazuje značajnu razinu preciznosti u definiranju ciljanih riječi, ali i primjetne nedostatke kada odgovara na upite koji se specifično odnose na moguća značenja ili vrste riječi spomenutih riječi (posuđenica) u kontekstu drugog jezika (J2). Točnost modela opada pri obradi manje učestalih posuđenica, pri čemu se često pojavljuje tendencija prekomjernog generaliziranja, odnosno prenošenja značenja iz engleskog (J1) u hrvatski jezik (J2). Također, model nerijetko generira pogrešne primjere upotrebe, predlažući značenja koja nisu potvrđena u jezičnim korpusima. Dobiveni rezultati potvrđuju da model prvenstveno interpretira posuđenice iz perspektive engleskog jezika, neovisno o jeziku na kojem je upit postavljen. Usporedba odgovora UI iz ranog razdoblja 2024. i početka 2025. godine upućuje na poboljšanja u novijoj verziji modela, koja pokazuje preciznije razlučivanje dvosmislenih slučajeva. Međutim, i dalje su prisutne nekonzistentnosti, osobito u korelaciji između učestalosti upotrebe i broja značenja, što se tumači tendencijom modela da ponekad daje prednost generiranju odgovora nauštrb točnosti.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/462 2025-06-16T07:33:20+00:00 Hrvoje Kekez hrvoje.kekez@unicath.hr

<p>U radu se temeljem analize sačuvanih pisanih izvora i relevantne literature daje odgovore na pitanje strateškoga položaja brinjske utvrde u sustavu obrane od Osmanlija, tj. prostora koji se u narednim stoljećima jasno oblikovao u Vojnu granicu, tj. krajinu <em>(Militärgrenze), </em>pri čemu su prikazane i analizirane sačuvane vijesti u pisanim izvorima o zabilježenim osmanskim provalama u razdoblju od zadnjih desetljeća XV. do sredine XVI. stoljeća, ali i prikazana problematika vlasništva nad brinjskom utvrdom u navedenome razdoblju, tj. dinamiku sukobljavanja oko ovoga pitanja dotadašnjih brinjskih gospodara, knezova Frankapana, i predstavnika vrhovne, prvo kraljevske, a onda i carske vlasti. Temeljni problemi razmatrani u ovoj studiji (strateška važnost brinjske utvrde, pitanje vlasništva i ratne aktivnosti u zadnjim desetljećima XV. do sredine XVI. stoljeća) prikazani su u dijakronijskoj perspektivi razmatrajući Brinje u širem društvenom, vojnom i političkom kontekstu kako hrvatskih povijesnim zemalja, tako i širih prostora Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Iako je Brinje u kratku razdoblju tijekom devetoga desetljeća XV. stoljeća bilo uključeno u sastav Senjske kapetanije, to je u prvi mah bilo kratkoga vijeka jer su knezovi Frankapani svakako do glasovite Krbavske bitke iz 1493. godine ponovno Brinje vratili pod svoju vlast. Početkom idućega stoljeća Brinje je zbog svoga položaja na prometnici prema Senju bilo strateška važna utvrda na granici s Osmanlijama koju su, oslanjajući se na pomoć Habsburgovaca, manje ili više uspješno branili njezini gospodari, knezovi Frankapani. Uslijed sve većih i češćih osmanskih pustošenja knezovi Frankapani su gubili sposobnost obrane Brinja, koje pak vladar iz nove vladarske kuće Habsburgovaca nije želio prepustiti sudbini već su vojne vlasti nastojale Brinje ponovno preuzeti i uklopiti je u sustav Senjske kapetanije. Unatoč opiranjima kneza Vuka I. Frankapana Brinjskog, pa čak i nasilnoga preuzimanja utvrde, Brinje je početkom petoga desetljeća XVI. stoljeća ponovno uklopljeno u sustav Vojne granice, o čemu svjedoči niz povijesnih izvora, među kojima posebice različiti popisi vojnih posada. Ne samo do izmaka XVI. stoljeća, već i u narednim vremenima, Brinje je ostalo u sastavu Vojne granice.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/463 2025-06-16T07:35:37+00:00 Krešimir Regan kresimir.regan@gmail.com

<p>U radu se na temelju arhivskih i terenskih istraživanja prikazuju ostatci tvrdoga grada <em>(castruma) </em>Ključa u istočnoj Hercegovini. Riječ je srednjovjekovnoj utvrdi, tragovi, topografski položaj i povijesni razvitak koje se, u skladu s recentnim istraživanjima, reinterpretiraju te daju na uvid znanstvenoj javnosti. Poput brojnih drugih srednjovjekovnih utvrđenja, niti za Ključ nemamo podatke o vremenu njegova postanka ili graditeljima. No, na povijesnoj važnosti ovo srednjovjekovno utvrđenje dobilo je tijekom prva tri desetljeća XV. st. kada je bilo sjedištem velikoga bosanskog vojvode Sandalja Hranića, a ne manji značaj imao je Ključ i u vrijeme njegova sinovca i nasljednika, hercega Stjepana Vukčića Kosače, koji je u ovom tvrdom gradu također često boravio. Iako su ga različiti autori spominjali u svojim radovima o povijesti Hercegovine, Kosačama i o drugim temama iz srednjovjekovne hercegovačke prošlosti, on je u njima bio znatno skromnije obrađen nego druge hercegovačke utvrde. Zbog toga je osnovni cilj ovoga rada analizom pisanih i slikovnih izvora te postojećih arhitektonskih ostataka pokušati rekonstruirati povijesni razvoj ove utvrde kroz postavljanje nekoliko istraživačkih pitanja. Prvo, tko su bili njegovi graditelji? Drugo, kakav je bio građevinski razvoj ove utvrde? Treće, kakva je bila njegova geostrateška uloga, osobito u vrijeme protuosmanskih ratova šezdesetih godina XV. st.? Te naposljetku, četvrto, kako je izgledala neposredna okolica tvrdoga grada Ključa na prostoru kojega se u izvorima spominju čak dva naselja?</p> <p>Najbolje sačuvana cjelina ovoga kompleksa Gornji je grad, u sklopu kojega se nalaze dvije veće kule (branič-kula i jugoistočna kula) te ostatci triju manjih ili tzv. lažnih kula. Uz to, gotovo je u izvornoj visini očuvan istočni bedem s glavnim ulazom u Gornji grad. Tvrdi grad Ključ bio je sjedište manje urbane aglomeracije, koja se vrlo vjerojatno sastojala od dvaju naselja ili četvrti. Prvo je podgrađe zvano Podključ. Ono se oblikovalo na strmim padinama jugozapadno od utvrde, nekih stotinjak metara niže od džamije, u predjelu <em>Stoci</em>, na mjestu gdje se danas nalazi suvremeno ključko, pretežito vikend-naselje. Drugo naselje ili četvrt oblikovalo se tijekom razvijenoga srednjega vijeka pod imenom Cernica na spoju Dubrovačkoga puta i ceste koja je ovaj put povezivala s tvrdim gradom. Zbog važnosti ovoga naselja potkraj srednjega vijeka, njegovo se ime proširilo i na prostor oko utvrde Ključ, za koju se govorilo da se nalazi u Cernici.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/465 2025-06-16T07:41:31+00:00 Kristijan Gradečak krisgrade@gmail.com

<p>Franklova antropološka shema čovjeka određuje kao tročlano biće. Kao nerastavljivo jedinstvo tijela, duše i duha, čovjek ima udjela u trima različitim ontološkim dimenzijama. Njihova povezanost u njemu čini ga posebnom ex-sistencijom. Sukladno doslovnomu značenju toga izraza, Frankl čovjeka razumije kao biće koje je po svom ontološkom dimenzionalnom ustroju uvijek »iz-stojeće«, biće izvan sebe. U međusobnim odnosima tijela, duše i duha Frankl konstatira psihofizički paralelizam (odnos između duša i tijela) i noopsihički antagonizam (odnos između tzv. psihofizikuma i duha). Potonji odnos naznačuje trajnu suprotstavljenost dvaju područja putem poriva i motiva koji iz njih dolaze. Ukoliko je duša vođena tjelesnim potrebama i porivima, duh se tome protivi motiviranjem volje za smislom, koja je temeljna i najvažnija motivacijska sila u čovjekovu životu i koja ga uvijek potiče na sebetranscendiranje. Utoliko se pojmom ex-sistencije upućuje i na čovjekovu pozitivnu dispoziciju nadilaženja samoga sebe. Takvo transcendirajuće bivstvovanje čovjeka vodi u duhovnu dimenziju, gdje se on okreće vrijednostima. Određujući svoju opstojnost prema vrijednostima, čovjek izlazi onkraj sebe u onu dimenziju bitka u kojoj bića opstoje u međusobnim intencionalnim odnosima. Temeljna je kategorija njihove povezanosti <em>Bei-Sein, </em>biti-pri, što je i Franklovo glavno određenje duha. Iz takva shvaćanja duhovne dimenzije Frankl obrnuto tumači i spoznajni akt: nasuprot uobičajenomu novovjekovnom pitanju o mogućnosti spoznavanja nekoga objekta, Frankl odnose među bićima shvaća tako da su ona oduvijek već jedna-pri-drugima. Na taj način on spoznajno-teorijski problem subjekta i objekta proglašava pogrešno postavljenim i umjetno konstruiranim. U duhovnoj dimenziji kao vječnosti bića svoju zasebnost dobivaju ukoliko su u međusobnim odnosima prisnosti. Na taj način kategorija duha (biti-pri) sinonim je za bivstvo ljubavi.</p>

2025-06-16T00:00:00+00:00 (c) 2025 Studia lexicographica