Studia lexicographica

Uvodna riječ

Zdenko Jecić — 2025-12-29

Impresum

Uredništvo broja — 2025-12-29

Za nakladnika:
Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Glavni urednik:
Damir Boras, Sveučilište u Zagrebu

Zamjenica glavnoga urednika:
Nataša Jermen, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Uredništvo
Petra Bago, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Crljenko, Odjel za nastavničke studije u Gospiću, Sveučilište u Zadru
Vlatka Dugački, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Ivana Filipović Petrović, Zavod za lingvistička istraživanja u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Zdenko Jecić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Peter Jordan, Institut za istraživanje gradova i regija, Austrijska akademija znanosti, Beč, Austrija // Fakultet humanističkih znanosti Sveučilišta Slobodne države, Bloemfontein, Južnoafrička Republika
Niels Elers Koch, Udruga lex.dk, Kopenhagen
Veronika Lipp, ELTE centar za lingvistička istraživanja, Budimpešta
Přemysl Mácha, Etnološki institut Akademije znanosti Republike Češke, Brno
Nives Mikelić Preradović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dino Mujadžević, Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod
Slaven Ravlić, Libertas međunarodno sveučilište, Zagreb
Tea Rogić Musa, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Hrvoje Stančić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Valters Ščerbinskis, Nacionalna enciklopedija, Nacionalna knjižnica Latvije, Riga
Ana Šeparović, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Danko Šipka, Državno sveučilište Arizone, Tempe
Toma Tasovac, Digitalna istraživačka infrastruktura za umjetnost i humanističke znanosti,
Berlin // Centar za digitalne humanističke znanosti, Beograd
Domagoj Vidović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

Savjet časopisa:
Vlaho Bogišić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Bruno Kragić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Trpimir Macan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Antun Vujić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Urednik broja: Zdenko Jecić

Izvršna urednica: Iva Klobučar Srbić

Urednica online izdanja: Cvijeta Kraus

Prijevod: Boris Blažina

Oblikovanje i prijelom: Ivo Horvat

Dizajn korica: Andrea Holenda

Izrada UDK: Dunja Marija Gabriel

Izlazi dva puta godišnje

Godina izdanja: 2025.

Tisak: Division 4 Vision

ISSN 1846–6745
e-ISSN 2459-5578

Adresa uredništva:
Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Frankopanska 26, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Tel: +385 1 48 00 300, Tel./Faks: +385 1 48 00 399
E-mail: studia_lexicographica@lzmk.hr
Web: http://studialexicographica.lzmk.hr

Prilozi objavljeni u časopisu Studia lexicographica referiraju se u:

ERIH PLUS
DOAJ
HRČAK

Građevinski sektor u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj s naglaskom na karlovački kotar (1964–1965)

Nikola Perković — 2025-12-29

Uspješna djelatnost građevinskog sektora u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bitno je utjecala na rast i razvoj ostalih gospodarskih djelatnosti. Taj se sektor u svojem poslovanju u razdoblju od 1964. do 1965. suočavao s brojnim problemima, poput primjerice nepovoljnih investitorskih odnosa, nedostatka dugoročnih planova investicijske politike, čestih promjena u opsegu i strukturi radova te nedostatka kontinuiteta u radu i potrebnih proizvodnih materijala. Postojala je i međusobna nepovezanost proizvođača i investitora u projektiranju izgradnje građevinskih objekata, što je dovodilo do smanjene mogućnosti primjene suvremenijih tehnika i tehnologija. Stoga su se troškovi realizacije projektnih aktivnosti znatno povećavali. U građevinskom sektoru u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1964. do 1965. bio je relativno nizak stupanj razvijenosti proizvodnih sredstava i zaposlenika koji je, uglavnom, negativno utjecao na raspodjelu rada.

Koristeći se kvantitativnim i interpretativno-deskriptivnim metodama, autor je, pišući na temelju neobjavljenoga arhivskog materijala i relevantne historiografske literature, prikazao opće stanje i trendove u građevinskom sektoru u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj od 1964. do 1965. godine. U članku će se nastojati odgovoriti na pitanje kakav su utjecaj opće prilike u ovoj gospodarskoj grani na republičkoj razini imale na rezultate toga sektora u karlovačkom kotaru. Osim toga, na temelju statističkih mikroekonomskih pokazatelja, pružit će se uvid u položaj građevinskoga sektora u karlovačkom kotaru u odnosu na stanje na saveznoj i republičkoj razini. Relevantnost prikaza karlovačkoga kotara u ovome članku ponajprije se očituje u činjenici da je na ovom području sredinom 1960-ih, prema dostupnom arhivskom materijalu, djelovalo ukupno pedeset i jedno industrijsko poduzeće. Učinkovitost njihova rada bila je uvelike determinirana pozitivnim kretanjima u građevinskom sektoru. Bez obzira na sve probleme koji su znatno utjecali na uspješnost ove gospodarske grane u karlovačkom kotaru, ovo je područje, prema povećanju ukupnih prihoda, bilo jedno od najuspješnijih u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. U drugom dijelu rada detaljno će se analizirati poslovanje triju građevinskih poduzeća – Lika, Korana i Novotehna – za koje je pronađen arhivski materijal, a koja su svojim radom znatno utjecala kako na uspješnost građevinskoga sektora tako i karlovačkoga gospodarstva u cjelini.

Prostorni prikaz Hrvatske tehničke enciklopedije: od ideje do realizacije

Jasmina Tolj Smolčić — 2025-12-29

Visoka informativnost, objektivnost, vjerodostojnost i organizacija znanja, kao tek neke od karakteristika, čine enciklopedije i mrežne enciklopedijske projekte pouzdanim djelima koja korisnicama pružaju učinkovit dohvat informacija vezanih uz područje interesa. Kao vrijedan izvor stjecanja novih znanja, za njih je nužno u prezentaciji, ne samo kvaliteti, držati korak s mrežnim stranicama današnjice. Jedan od načina prezentacije je i ona prostorna, a koju bi u enciklopedijskome smislu trebalo dodatno istražiti. Ta je praksa već prisutna u različitim projektima, a takav nov način predstavljanja mrežnoga enciklopedičkog sadržaja omogućio bi učinkovitije informiranje korisnica te unaprijeđenu navigaciju pri dohvaćanju sadržaja. U enciklopedici prostorne odrednice, kao temelj prostornog prikaza, nisu u sustavnoj uporabi te nije omogućeno njihovo adekvatno pretraživanje i pregledavanje. Sadržaj Hrvatske tehničke enciklopedije iskorišten je za kvalitativnu analizu članaka kojom su se za svaku od kategorija članaka odredile vrste podataka s prostornom odrednicom koje su tipične za kategoriju, diskutirane su prednosti i nedostatci bilježenja pojedinih informacija (kako na jednom prikazu, tako i stvaranjem tematskih karata), a potom su definirane vrste podataka koje je za svaku od kategorija uputno bilježiti. Istraživanjem je utvrđeno kako su upravo kategorije članaka nositelji stvaranja budućega modela prostornoga označavanja i prikaza enciklopedijskoga znanja. Na temelju stvaranja unificiranih prostornih odrednica (geotagova), za pojedine kategorije članaka predložen je skup metapodataka i stvoren model prostornoga prikaza enciklopedijskoga znanja. Na njegovu je temelju, kao dio razvoja mrežnoga enciklopedičkog sadržaja Hrvatske tehničke enciklopedije stvoren Atlas hrvatske tehničke baštine kao njezin prostorni prikaz.

Zdravstvena skrb između Istoka i Zapada: hrvatski prostor u susretu europske medicinske tradicije

Vlatka Dugački — 2025-12-29

Rad prikazuje razvoj zdravstvene skrbi na hrvatskom prostoru u povijesnom kontinuitetu, promatrajući Hrvatsku kao dinamično područje između istočne i zapadne medicinske tradicije. Poseban naglasak stavljen je na transformaciju metoda liječenja i zdravstvenih ustanova – počevši od najranijih, prapovijesnih oblika medicine pa sve do današnjih objekata kao pružatelja zdravstvene zaštite. Pritom su detaljno analizirani kulturni, društveni i graditeljski aspekti njihova razvoja. Hrvatski prostor stoljećima je bio mjesto dodira različitih medicinskih škola – bizantske, islamske i zapadnoeuropske – što je rezultiralo specifičnim razvojnim putem zdravstvenih institucija koje su nastajale na sjecištu karitativnih i institucionalnih modela medicinske i socijalne skrbi. Na temelju širokoga raspona relevantne literature i periodika u radu se sustavno povezuju povijest medicine i zdravstva s društvenim reformama, javnozdravstvenom politikom i graditeljskom baštinom, prateći put od srednjovjekovnih hospitala i karitativnih ustanova do suvremenoga javnog zdravstva. Ističe se važnost prostora kao povijesnoga dokumenta i simbola društvenih vrijednosti, pokazujući kako se zdravstvena infrastruktura nosila s epidemijama, kako su one utjecale na društvo i poimanje bolesti, ali i na povezanost fizičkoga i mentalnoga zdravlja. Epidemije su istodobno pokrenule velike promjene u medicini, tehnologiji, obrazovanju, religiji i umjetnosti, jačajući svijest da su organizacija javnozdravstvenoga sustava i dostupnost zdravstvene skrbi odgovornost cijele zajednice. Posebna pozornost posvećena je kontinuitetu i promjenama u razvoju i unapređenju zdravstvenih ustanova, s namjerom da se hrvatska iskustva smjeste u širi europski kontekst. Metodološki, rad se oslanja na interdisciplinarni pristup koji povezuje povijest medicine i zdravstva, materijalnu kulturnu baštinu, društvenu povijest i kulturološke studije. Time se nastoji pokazati da je zdravstvena skrb više od institucionalne prakse, odnosno da je izraz općih kulturnih i civilizacijskih načela, razvoja sustava vrijednosti, povijesne tradicije i nacionalnoga identiteta.

Povijest znanosti i tehnologije u arhivima i knjižnicama: aktualna pitanja i izazovi

Stephen P. Weldon — 2025-12-29

Enciklopedija Jugoslavije i proizvodnja znanja u socijalističkom poretku (1950.–1990.)

Filip Šimunjak — 2025-12-29

Prva međunarodna konferencija o leksikologiji i leksikografiji (LexiKonf 2025)

Veronika Lipp — 2025-12-29

Pouzdanost i tradicija Leksa

Jasmina Lukec — 2025-12-29

Povijest hrvatskog sporta

Mladen Klemenčić — 2025-12-29

Metalurgija na području Republike Hrvatske

Mirko Gojić — 2025-12-29

Metalurgija je daleko najstarija tehnička struka i jedno od znanstvenih polja u području tehničkih znanosti. Na području današnje Republike Hrvatske, prema arheološkim nalazima, metalurška djelatnost datira više od 6000 godina. Razvoj metalurgije na području današnje Republike Hrvatske prošao je mnogobrojne faze. Industrijski razvoj metalurgije u XX. stoljeću u Republici Hrvatskoj započinje obnavljanjem metalurških tvrtki iz XIX. stoljeća, proizvodnjom ferolegura, otvaranjem brojnih ljevaonica (uglavnom obrtničkoga karaktera) te početkom industrijske proizvodnje sirovoga željeza i aluminija pred Drugi svjetski rat. Nakon Drugoga svjetskog rata razvoju metalurgije u Republici Hrvatskoj posvećivala se velika pozornost: otvaranje niza metalurških gospodarskih subjekata pridonijelo je i respektabilnom razvoju metaloprerađivačke industrije do kraja 1980-ih godina. U ovom radu prikazan je povijesni razvoj metalurgije na području današnje Republike Hrvatske, uključujući najznačajnije industrijske metalurške tvrtke iz crne metalurgije, obojene metalurgije i ljevarstva. Osim toga, prikazani su i nastavna, znanstvena, stručna i izdavačka metalurška aktivnost, kao i doprinos strukovnih društava i časopisa razvoju znanstvenoga polja metalurgije. Prije 35 godina metalurška proizvodnja u Republici Hrvatskoj bila je na razini od oko 2,5 Mt metalurških poluproizvoda i gotovih proizvoda. Nažalost, kao posljedica ratnih razaranja, većinski pogrešnoga modela privatizacije, nepostojanja industrijske strategije zadnjih desetljeća te deindustrijalizacije, metalurška proizvodnja u Republici Hrvatskoj u 2024. godini iznosila je samo 376 kt metalurških proizvoda.

Atomska skloništa u Zagrebu nakon završetka Drugog svjetskog rata

Darko Kahle — 2025-12-29

Ovaj članak temelji se na revidiranoj i proširenoj prezentaciji pod naslovom »Atomska skloništa u Zagrebu nakon završetka Drugog svjetskog rata« u sklopu »71. godišnje međunarodne konferencije Društva povjesničara arhitekture« održane od 18. do 22. travnja 2018. u St. Paulu, MN, SAD. Atomska skloništa izgrađena na području Grada Zagreba izmicala su dosegu arhitektonske historiografije. Ipak, Gradska organizacija civilne zaštite nedavno je istaknula broj od više od devetsto skloništa pod svojom upravom. Istraživanje i analiza bavili su se razdobljem izgradnje atomskih skloništa, tko je osmislio njihovo postojanje, tko ih je projektirao i izgradio, pod čijim tehničkim i političkim utjecajem su nastala, tko ih je financirao i konačno jesu li potrebna ili zastarjela u sadašnjem vremenu. Izgradnja zračnih zaklona započela je 1932. godine i procvjetala je prije Drugog svjetskog rata. Skloništa za obranu od zrakoplova (Protuavionska zaštita) nastala su u razdoblju od 1948. do 1971. godine sa Snagama civilne zaštite. Nakon gušenja Praškog proljeća 1968., jugoslavenski predsjednik Tito uveo je doktrinu samoobrane i naredio izgradnju atomskih skloništa, što je i ostvareno u razdoblju od 1974. do 1991. godine. Članak završava s pet glavnih točaka. Politički, cjelokupna izgradnja skloništa, uključujući i atomska skloništa, bila je uvelike ovisna o političkim promjenama u bivšoj kraljevskoj, a poslije i u socijalističkoj Jugoslaviji. Nakon kasnih 1960-ih, atomska skloništa postala su jedno od sredstava militarizacije jugoslavenskog društva 1970-ih i kao takva su ostala i do raspada Federacije. Ekonomski, izgradnja atomskih skloništa bila je ogroman teret za socijalističko gospodarstvo, unatoč jeftinoj radnoj snazi i ekonomiji jugoslavenskog samoupravnog društva vođenoj dugovima. Hiperinflacija 1980-ih pojela je nominalna sredstva prikupljena kao doprinos na skloništa. Tehnološki, izgradnja skloništa od armiranog betona bila je u skladu s trenutnim razvojem u svijetu. Izgradnja konstrukcija nije bila problem, ali je proces kontrole bio neadekvatan zbog paralelnih struktura moći. Pitanja o estetici nisu se ni postavljala, jer su skloništa konceptualizirana s funkcijom zaštite stanovništva. Zbog vojne prirode projekta, vidljivi dijelovi skloništa zamišljeni su da budu što skriveniji, dok su interijeri materijalizirani što je moguće skromnije. Što se tiče njihove sudbine, skloništa su se pokazala korisnima protiv zračnih napada 1991. – 1995., no nakon 1995. postupno su pala u zaborav, iako sadašnje uprave pokušavaju organizirati njihovu upotrebu u slučaju mogućih prirodnih ili ljudskim djelovanjem uzrokovanih katastrofa, posebno nakon pogoršanja političkih događaja u vremenu između prezentacije i objave članka.