Studia lexicographica
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl
<p>Časopis <em>Studia lexicographica</em> interdisciplinarni je časopis za leksikografiju i enciklopedistiku. Objavljuje radove iz svih znanstvenih područja, osobito iz humanističkih i društvenih znanosti, koji korespondiraju s leksikografijom i enciklopedistikom kao granom u sastavu znanstvenoga polja informacijskih i komunikacijskih znanosti, odnosno kao djelatnošću izrade enciklopedijskih djela. Temeljni je smjer časopisa trojak: prinos informacijskim i komunikacijskim znanostima kroz istraživanja modela prikupljanja, obrade, organizacije i diseminacije znanja; teorijski prinos svim znanstvenim područjima zastupljenima u leksikografskim i enciklopedijskim izdanjima; dokumentacijska istraživanja, napose arhivska i bibliografska, u svim društvenim i humanističkim područjima kao temelj leksikografske i enciklopedičke djelatnosti.</p>Leksikografski zavod Miroslav Krležahr-HRStudia lexicographica1846-6745<p>Autori zadržavaju autorska prava za radove objavljene u časopisu, no svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvoga objavljivanja u tiskanom te elektroničkom formatu. Radovi objavljeni u časopisu licencirani su pod licencijom Creative Commons: Imenovanje (CC-BY). Uz prikladno navođenje izvora, radovi se smiju umnožavati, distribuirati, priopćavati javnosti i prerađivati te koristiti u znanstvene, obrazovne i druge svrhe, uz obavezno navođenje autorstva i izvora. Pravno objašnjenje licencije dostupno je na: <a href="https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode.hr">https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode.hr</a>. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje te snose odgovornost u slučaju povrede autorskih prava.</p>Impresum
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/446
<p><strong>Za nakladnika:</strong><br>Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Glavni urednik:</strong><br>Damir Boras, Sveučilište u Zagrebu</p> <p><strong>Zamjenica glavnoga urednika:</strong><br>Nataša Jermen, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Uredništvo</strong><br>Petra Bago, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br>Ivana Crljenko, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Vlatka Dugački, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Ivana Filipović Petrović, Zavod za lingvistička istraživanja u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti<br>Zdenko Jecić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Peter Jordan, Österreichische Academie der Wissenchaften, Institute für Stadt- und Regionalforschung, Wien<br>Niels Elers Koch Udruga lex.dk, Kopenhagen<br>Veronika Lipp Institut za leksikologiju, Mađarski centar za lingvistička istraživanja, Budimpešta<br>Přemysl Mácha Etnološki institut Akademije znanosti Republike Češke, Brno<br>Nives Mikelić Preradović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br>Dino Mujadžević Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod<br>Slaven Ravlić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br>Tea Rogić Musa Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Hrvoje Stančić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br>Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br>Valters Ščerbinskis Nacionalna enciklopedija, Nacionalna knjižnica Latvije, Riga<br>Danko Šipka Državno sveučilište Arizone, Tempe<br>Toma Tasovac Digitalna istraživačka infrastruktura za umjetnost i humanističke znanosti, <br>Berlin<br>Domagoj Vidović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb</p> <p><strong>Savjet časopisa:</strong><br>Vlaho Bogišić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Davor Kapetanić, Sveučilište Washington u Seattleu<br>Bruno Kragić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Trpimir Macan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br>Antun Vujić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb</p> <p><strong>Urednica broja:</strong> Tea Rogić Musa</p> <p><strong>Izvršna urednica:</strong> Iva Klobučar Srbić</p> <p><strong>Urednica online izdanja:</strong> Cvijeta Kraus</p> <p><strong>Prijevod:</strong> Boris Blažina</p> <p><strong>Oblikovanje i prijelom:</strong> Ivo Horvat</p> <p><strong>Dizajn korica:</strong> Andrea Holenda</p> <p><strong>Izrada UDK:</strong> Dunja Marija Gabriel</p> <p><strong>Izlazi dva puta godišnje</strong></p> <p><strong>Godina izdanja:</strong> 2023.</p> <p><strong>Tisak:</strong> Division 4 Vision</p> <p>ISSN 1846–6745<br>e-ISSN 2459-5578</p> <p><strong>Adresa uredništva:</strong><br>Leksikografski zavod Miroslav Krleža<br>Frankopanska 26, 10 000 Zagreb, Hrvatska<br>Tel: +385 1 48 00 300, Tel./Faks: +385 1 48 00 399<br>E-mail: studia_lexicographica@lzmk.hr<br>Web: http://studialexicographica.lzmk.hr</p> <p>Prilozi objavljeni u časopisu Studia lexicographica referiraju se u:</p> <p>ERIH PLUS<br>DOAJ<br>HRČAK</p>Uredništvo broja
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834Uvodna riječ
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/429
Tea Rogić Musa
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183478In memoriam: Darko Bidjin
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/444
Antonijela Bogutovac
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834273278In memoriam: Ivan Markešić
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/445
Svjetlana Lončarić
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834279281Odjeci biografije Kapuściński non-fiction Artura Domosławskoga. Biografija kao čin demitizacije i doprinos raspravi o graničnosti žanra reportaže
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/436
<p>Poljski novinar i autor reportaža Artur Domosławski pokrenuo je 2010. godine, objavom biografije o svojem mentoru i prijatelju Ryszardu Kapuścińskom, buran višemjesečni spor u poljskim nacionalnim medijima. U ovome su radu predstavljeni odabrani fragmenti obiju strana navedenoga spora kao argument tezi da je odjek rasprave oko biografije <em>Kapuściński non-fiction </em>u poljskom javnom diskursu polučio potrebu za promišljanjem o dvjema važnim i međusobno povezanim problematikama. Prvo, navedeni su se prijepori pokušali interpretirati kao svojevrstan kulturološki fenomen u čijem je središtu demitiziranje Kapuścińskoga kao priznate nacionalne veličine i neprikosnovena reporterskoga autoriteta. Kritika i tendenciozni napad na navodno kontroverzni Domosławskijev tekst sagledali su se u kontekstu nacionalne potrebe za mitizacijom i heroiziranjem figure Ryszarda Kapuścińskoga, tj. za održavanjem takozvane pozlate na spomeniku neupitno velika i važna autora. Slijedom toga, rad je pokušao pokazati kako revizionistički aspekt Domosławskijeve knjige počiva i na otvaranju refleksije o pravilima kojima se vode suvremeni poljski biografi, tj. o tendenciji nekritičkoga i pristranoga sagledavanja određenih javnih figura. Dok neki smatraju da je Domosławski na neki način revolucionizirao poljsku biografistiku i proširio ovlasti samoga biografa, drugi pak drže da je zlouporabio svoju ulogu te u lošoj namjeri prema svojem mentoru prekršio pravila biografskoga pisanja. Drugo, pokušalo se pokazati kako je Domosławski analizom Kapuścińskijeve specifične poetike u svojoj biografiji rasplamsao već postojeću polemiku o podvojenosti poljske književne reportaže između fikcionalnoga i faktografskoga diskursa. Činjenica da je rasprava <em>Kapuściński non-fiction </em>iznjedrila dva suprotstavljena tabora može se ujedno shvatiti i kao postojanje dviju odvojenih škola mišljenja kad je riječ o »zanatu« pisanja reportaže, vrste koja je, zahvaljujući Kapuścińskom, oslobođena <em>stricte </em>novinarske i publicističke domene i premještena u oblast lijepe književnosti.</p>Sandra Banas
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183421523410.33604/sl.18.34.7Presuda prijekomu sucu – sudbina ustaškoga dužnosnika Oktavijana Svježića
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/430
<p>Iako se radilo o relativno visokome dužnosniku pravosudnoga i sigurnosnog sustava Nezavisne Države Hrvatske (NDH), sudbina Oktavijana Svježića dosada nije bila cjelovitije zabilježena. Javnosti su bili poznati isključivo oskudni i nepotpuni podatci o njegovu profesionalnome djelovanju, dok se o privatnome životu, uključujući pritom čak i informacije o rođenju i smrti, nije znalo mnogo. U potonje se posebice mogu uključiti i činjenice o njegovu podrijetlu, zbog kojega je – među ostalim – i zaslužio opširniju raspravu.</p> <p>Svježić je još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije postao pouzdanim članom proustaških organizacija, održavajući bliske kontakte s istaknutim članovima pokreta, što ga je kao mlada i perspektivna pravnika poguralo u državnu službu odmah po uspostavi endehazijskoga režima. Prvo kao tajnika prvoga povjerenika NDH za Bosnu i Hercegovinu, zatim, u ljeto 1941., kao člana Pokretnoga prijekog suda u Sarajevu te, početkom 1942., namještanja u Ustaškoj nadzornoj službi (UNS). U potonjoj se sastavnici sigurnosnoga aparata istaknuo posredovanjem u nabavci oružja i streljiva za domobranske i ustaške postrojbe prilikom prodora na Drinu u zimu 1941/42., a zatim i u zloglasnoj akciji u Srijemu u ljeto 1942., da bi se nakon istupanja iz službe, djelomičnoga odsluživanja vojnoga roka i rada u očevu privatnome poduzeću u kolovozu 1944. ponovno vratio u državnu službu kao sudac ili predsjednik (prijekih) vojnih sudova u Sarajevu, djelujući na tim pozicijama sve do raspada NDH.</p> <p>Po povlačenju domobranskih i ustaških postrojbi, prvo iz Sarajeva, a nedugo nakon toga i iz Zagreba, razoružan je na jugoslavensko-austrijskoj granici, da bi se zatim potajice odlučio vratiti u rodni grad, u kojemu je ostavio suprugu i roditelje. Uhićenju u svibnju 1947. prethodilo je dvogodišnje skrivanje pred komunističkim vlastima. koje su ga u međuvremenu u odsutnosti osudile na dvadesetogodišnje robijanje zbog počinjenih ratnih zločina. U zatvorima je proveo sljedeće četiri godine, pišući izvještaje o sudjelovanju u ratnim zbivanjima kao i o osobama s kojima je surađivao. Napokon, u postupku pred zagrebačkim Okružnim sudom koncem 1950. osuđen je na smrtnu kaznu te je strijeljan na zagrebačkome Mirogoju u ožujku 1951.</p>Mario Stipančević
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183494410.33604/sl.18.34.1Biografizam u književnopovijesnoj i leksikografskoj metodi Branka Vodnika
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/431
<p>U radu nastojimo osvijetliti biografsku sastavnicu u opusu Branka Vodnika, s naglaskom na metabiografska i metodološka očitovanja u njegovim književnopovijesnim i kritičkim člancima te u natuknicama u <em>Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj</em>. Kako bi uvid u Vodnikov leksikografski rad bio potpuniji, konzultirana je i opisana i leksikografska građa u Vodnikovoj rukopisnoj ostavštini. Cilj je rada trojak: osvjetljenje manje poznatih Vodnikovih zapažanja o metodi književnopovijesnoga posla, povezivanje njegovih teza u studijama s interpretacijama koje je donio u natuknicama i opis prijepora u književnopovijesnoj struci koji su se izravno očitovali u Vodnikovu radu i na njegovu profesionalnom putu. Kao istaknut književni povjesničar hrvatske moderne, prepoznat kao metodološki inovator i reformator, recepcijski je bio i precjenjivan kao prvi znanstveni književni povjesničar u nas, ali i stručno osporavan s neknjiževnih pozicija, kao pristran književni stručnjak, čije se ocjene temelje na zagovoru jugoslavenskoga kulturnoga jedinstva. Nastojali smo prenijeti bitne teze koje je sam Vodnik oblikovao kao nosiv dio svoje metode, dio njih i naoko usputno u radovima prigodnoga i polemičkoga značaja, s ciljem nepristrana i vremenski distancirana pogleda na metodološki proturječan, ali izvoran književnopovijesni opus koji je u čitanja hrvatskih pisaca i razumijevanje njihovih duhovnih biografija unio nov, sintetski i genološko-kulturološki pristup, koji je, nedovoljno priznat za Vodnikova života i razumijevan kao znak njegove kritičke ekscentričnosti i metodološke kolebljivosti, puni zamah dobio u radovima suvremenih književnih povjesničara novije književnosti, koji u književnopovijesne sinteze uvrštavaju kulturološke uvide. Vodnik je stoga među pretečama i moderne enciklopedijske književne biografije i kulturološkoga zaokreta u hrvatskoj književnoj povijesti.</p>Tea Rogić Musa
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834458210.33604/sl.18.34.2Poljsko-hrvatski odnosi u kontekstu djelovanja Krakovskog slavističkog društva početkom XX. stoljeća
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/432
<p>U članku se istražuje djelovanje krakovskih slavista na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, s fokusom na njihov odnos prema Hrvatima, posebice njihovoj kulturi, povijesti i međusobnim odnosima. Cilj je članka prikazati kako su entuzijasti slavizma iz Galicije doživljavali ulogu Poljaka u širem panslavenskom pokretu. To je ključna tema jer su južnoslavenske historiografije često propagirale tvrdnju da su Poljaci bili protivnici slavenske suradnje. Osobe kao što su Marian Zdziechowski, Tadeusz Stanisław Grabowski i Jan Magiera proturječe ovoj tvrdnji. Suprotstavljanje panslavizmu ili neoslavizmu nije impliciralo da Poljaci odbacuju slavensku suradnju, već ulogu Rusije. Po njihovu mišljenju, Rusija nije djelovala u interesu Slavena, nego protiv njih, slijedeći velikoruske ciljeve carskog režima. Stoga su predlagali alternativna rješenja, ističući središnju ulogu poljske kulture i zalažući se za ravnopravnu suradnju među slavenskim narodima. Zahvaljujući svom poznavanju slavenskih jezika i kultura, krakovski slavisti održavali su brojne kontakte s pojedincima iz raznih slavenskih zemalja, pa tako i s Hrvatima. Nakon Prvog svjetskog rata, neki Poljaci i Južni Slaveni nastavili su tako razmišljati, vjerujući da bi Poljska trebala postati kulturno središte slavenske baštine. Dio članka posvećen je prikazivanju stava ključnih predstavnika krakovske slavenofilske zajednice prema Hrvatima, a potkrijepljen je detaljnom analizom tekstova o Hrvatima objavljenih u mjesečniku <em>Świat Słowiański</em>. Ta je tiskovina služila kao glasilo ove zajednice, a sadržavala je priloge stranih autora. Časopis je imao za cilj promovirati poljski koncept slavenskoga jedinstva i upoznati galicijsku javnost s pitanjima Slavena unutar i izvan Austro-Ugarske Monarhije.</p>Tomasz Jacek Lis
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834839910.33604/sl.18.34.3Publicist Mihael Kunić i njegov prinos razvoju hrvatske biografistike
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/433
<p>Publicist Mihael Kunić slabo je poznat hrvatskoj kulturnoj javnosti. Podrijetlom Slovak, zanimanjem umirovljeni pedagog i školski nadzornik u zemljama Habsburške Monarhije, u Hrvatskoj je boravio u posljednjem dijelu svoga života te je, aktivno sudjelujući u društvenom životu Zagreba, Karlovca, Varaždina, ali i u ladanjskom životu hrvatskoga plemstva, osobito u Slavoniji, zabilježio brojne zanimljivosti, danas vrijedne za poznavanje građanske kulture u prvim desetljećima XIX. st. Iz razdoblja njegova života prije dolaska u hrvatske zemlje potječu brojni njegovi radovi na njemačkom jeziku s područja pedagogije, lingvistike, povijesti i hortikulture, a slijedeći i razrađujući vlastitu biografsku metodu, Kunić je i u europskim razmjerima ostvario velik leksikografski pothvat, objavivši višesveščani biografski leksikon znamenitih ljudi Habsburške Monarhije <em>Biographien merkwürdiger Männer der Österreichischen Monarchi</em>e (1805–12). U domaćoj literaturi uglavnom su poznate njegove povijesno-topografske studije i radovi o građanskim, plemićkim i javnim perivojima i parkovnoj arhitekturi, kojima je znatno pridonio poznavanju povijesti vrtne umjetnosti i kulturnih prilika u Hrvatskoj na početku XIX. st., a osim njih, u skladu s prosvjetiteljskim nastojanjima da se opišu životi osoba koje djeluju za opće dobro, objavio je i niz biografskih priloga o istaknutim osobama pretpreporodne Hrvatske i brojne prigodne pjesme kojima je obilježio razna javna i privatna događanja. U radu se, uz povijesni pregled razvoja hrvatske biografistike, razmatraju kriteriji odabira obrađenih osoba u Kunićevu opusu, motivi i okolnosti njegova djelovanja te njegov prinos razvoju ove discipline, s naglaskom na biografiju Josipa Sermagea, u kojoj opisuje svoje metodološke postupke, i krug osoba povezanih sa zagrebačkim Kaptolom kao dijela građanskoga sloja u nastajanju.</p>Iva Mandušić
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183410112110.33604/sl.18.34.4Nikša Bareza à la HBL: prilog biografiji iza enciklopedičkih kulisa
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/434
<p>U ovom se radu, na temelju istraživanja literature (većim dijelom periodike), arhivske građe i drugih izvora, kontakata s nekoliko inozemnih kulturnih ustanova te poznavanja pojedinih njegovih opernih i simfonijskih interpretacija, donosi izvorna biobibliografija Nikše Bareze (1936–2022), jednoga od najvećih hrvatskih dirigenata, u formi koja slijedi temeljna obilježja članka u <em>Hrvatskome biografskom leksikonu </em>(HBL) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (strukturiranost izlaganja, specifično ustrojen popis literature), ali s različitim odstupanjima od prirode leksikonskoga teksta, poput iscrpnosti i, najupadljivije, opremljenosti kritičkim aparatom. U takvoj se biobibliografiji <em>à la HBL, </em>jedinoj uz onu povjesničara i leksikografa Trpimira Macana što ju je 2005. napisao Nikša Lučić, združuju enciklopedijska leksikografija i glazbena historiografija. Popraćenost biobibliografije pisane u specifičnoj enciklopedičkoj formi standardnim znanstvenim kritičkim aparatom dijelom ujedno demonstrira i »skriveni rad« utkan u izradu mnogih članaka napisanih za <em>Hrvatski biografski leksikon, </em>tj., implicitno, metode, načela i izazove kritičkoga pisanja biografije u okviru enciklopedike uopće. U sklopu prve opširnije Barezine biobibliografije detaljno se opisuju njegova inozemna i domaća dirigentska karijera, pri čemu su popisane sve operne predstave koje je dirigirao u hrvatskim kazalištima i na domaćim festivalima, i njihova recepcija (što uključuje i izvatke iz kritika koncerata i opernih predstava te tekstova koji se njime podrobnije bave), a donosi se i detaljna originalna kritička ocjena njegova dirigentskoga habitusa te se utvrđuje njegovo mjesto među hrvatskim glazbenim reproduktivnim umjetnicima, kao i njegovo značenje za glazbeni život Hrvatske druge polovine XX. te početka XXI. stoljeća. U sklopu rada priložen je i Barezin operni repertoar.</p>Karlo Radečić
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183412318010.33604/sl.18.34.5Odgovor(nost) fluidnosti: marginalije uz esejističku retrospektivu
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/437
Pavle Bonča
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834237241Metamorfoze Ruskog Carstva 1721. ‒ 1921.: geopolitika, ode i narodi
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/438
Josip Jagodar
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834243245Strah od pamćenja. Književnost i sjeverni Jadran na ruševinama dvadesetog stoljeća
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/439
Martina Kokolari
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834247252Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/440
Mihela Melem Hajdarović
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834253256Rakova djeca
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/441
Mladen Klemenčić
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834257259Hobsbawmov povijesni prikaz socijalnih bandita na hrvatskome jeziku
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/442
Ivan Samardžija
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834261264O Hrvatima i njihovoj baštini na skupu u Sidneyu – prikaz skupa Heritage and New Horizons: Croatia and Croatians in a Global Context Conference 2024
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/443
Josip Mihaljević
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-171834265272Grofica Eleonora, istaknuta donatorica i dobročiniteljica iz plemićke obitelji Patačić
https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/435
<p>U radu će se prikazati djelovanje i značaj grofice Eleonore Patačić, posljednje članice obitelji, za svekoliku hrvatsku kulturnu povijest. Kći Katarine Patačić, koja je u hrvatskoj književnoj historiografiji upamćena kao naručiteljica i redaktorica zbirke <em>Pesme horvatske </em>(1781), prvoga svjetovnoga djela u hrvatskoj književnosti sa ženskim imenom kao priređivačem/redaktorom te najvažnija zbirka svjetovne lirike u kajkavskoj književnosti XVIII. stoljeća, potom supruga Bartola Patačića, koji je obavljao visoke političke i državničke poslove te u narodu uživao »sveopći ugled i ljubav«, cijeli je život posvetila humanitarnom radu. Na temelju dostupne literature te arhivskih istraživanja pokazat će se Eleonorin donatorski rad (novčani prilozi za izgradnju sakralnih objekata, podizanje nadgrobnih ploča članovima obitelji, donacija naslijeđene obiteljske knjižnice današnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u dvama navratima), kao i dobrotvorna uloga, koja se ogleda u osnivanju najstarijega hrvatskoga dobrotvornoga društva u Varaždinu 1828., potom u zahtjevima iz oporuke kojima je grofica propisala da se postojeća novčana sredstva dodijele svima potrebitima na brojnim obiteljskim posjedima. Nakon smrti supruga Bartola 1817., grofica je realizirala i njegovu zamisao o osnivanju zaklade za pomoć kmetovima, ostavivši im posjede Vidovec, Guščerovec, Kalnik i Martijanec. Kao cijenjenoj dobrotvorki i ljubiteljici narodnoga jezika, djela su joj posvetili Josip Vračan (1823), Filip Smolec (1823) i Dragutin Rakovac (1831. i 1832), pa se u radu u transkribiranu obliku donose pojedini odlomci iz njihovih djela, kao i nekoliko anonimnih prigodnica upućenih Eleonori i članovima njezine obitelji, a sastavljenih u povodu imendana/rođendana.</p>Jasmina Lukec
(c) 2024 Studia lexicographica
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2024-06-172024-06-17183418121310.33604/sl.18.34.6