Beznačenjske riječi – suoznake konstrukcija i drugi ilustracijski prinosi iz konverzacijskoanalitičkoga korpusa njemačkoga jezika u prilog tezinekompozicionalnosti u konstrukcijskoj gramatici

Sažetak

Rad istražuje nesuglasja zbroja leksičkih značenja i sveobuhvatnih značenja konstrukcija u autentičnim razgovorima na njemačkom jeziku koja bivaju zabilježena u kvalitativnim analizama razgovornih sekvencija i koja ne predstavljaju općepoznato nesuglasje značenja frazema i zbroja značenja riječi frazema. Korištene su kvalitativne analize razgovornih sekvencija dijelova razgovora vođenih u njemačkim radijskim kontakt-emisijama. U analizi su korištene konverzacijskoanalitičke metode, što podrazumijeva rekonstrukciju tadašnjih perspektiva sudionika u razgovoru, a teorijski su okviri preuzeti od interakcijskoga jezikoslovlja i konstrukcijske gramatike. Cilj istraživanja je, među ostalim, pokazati da je većina jezičnih konstrukcija specificiranija od složenih shematskih konstrukcija konstrukcijske gramatike, a manje specificirana od složenih specifičnih (frazema). Istraživanje je pokazalo dvovrsno nesuglasje, pronađene su riječi koje nemaju svoja uobičajena leksička značenja (nochmal, kurz, vielleicht) i pronađeni su slučajevi značenjskoga nadovezivanja rečenice na neverbalizirani, implicitni dio značenja prethodne rečenice (weil- i obwohl-rečenice s finitnim oblikom glagola na drugome mjestu). Iz oba pronalaska proistječe da zapravo još češće nego što se dosad smatralo značenje rečenice ne možemo dobiti zbrajanjem pojedinačnih značenja rečeničnih konstituenata. Predlaže se postupanje s cijelim jezičnim konstrukcijama u procesu učenja jezika ukoliko su djelomično ili u potpunosti leksički specificirane budući da predstavljaju najbolja jezična rješenja za situacije u kojima su se ustalile.