Zdravstvena skrb između Istoka i Zapada: hrvatski prostor u susretu europske medicinske tradicije

Sažetak

Rad prikazuje razvoj zdravstvene skrbi na hrvatskom prostoru u povijesnom kontinuitetu, promatrajući Hrvatsku kao dinamično područje između istočne i zapadne medicinske tradicije. Poseban naglasak stavljen je na transformaciju metoda liječenja i zdravstvenih ustanova – počevši od najranijih, prapovijesnih oblika medicine pa sve do današnjih objekata kao pružatelja zdravstvene zaštite. Pritom su detaljno analizirani kulturni, društveni i graditeljski aspekti njihova razvoja. Hrvatski prostor stoljećima je bio mjesto dodira različitih medicinskih škola – bizantske, islamske i zapadnoeuropske – što je rezultiralo specifičnim razvojnim putem zdravstvenih institucija koje su nastajale na sjecištu karitativnih i institucionalnih modela medicinske i socijalne skrbi. Na temelju širokoga raspona relevantne literature i periodika u radu se sustavno povezuju povijest medicine i zdravstva s društvenim reformama, javnozdravstvenom politikom i graditeljskom baštinom, prateći put od srednjovjekovnih hospitala i karitativnih ustanova do suvremenoga javnog zdravstva. Ističe se važnost prostora kao povijesnoga dokumenta i simbola društvenih vrijednosti, pokazujući kako se zdravstvena infrastruktura nosila s epidemijama, kako su one utjecale na društvo i poimanje bolesti, ali i na povezanost fizičkoga i mentalnoga zdravlja. Epidemije su istodobno pokrenule velike promjene u medicini, tehnologiji, obrazovanju, religiji i umjetnosti, jačajući svijest da su organizacija javnozdravstvenoga sustava i dostupnost zdravstvene skrbi odgovornost cijele zajednice. Posebna pozornost posvećena je kontinuitetu i promjenama u razvoju i unapređenju zdravstvenih ustanova, s namjerom da se hrvatska iskustva smjeste u širi europski kontekst. Metodološki, rad se oslanja na interdisciplinarni pristup koji povezuje povijest medicine i zdravstva, materijalnu kulturnu baštinu, društvenu povijest i kulturološke studije. Time se nastoji pokazati da je zdravstvena skrb više od institucionalne prakse, odnosno da je izraz općih kulturnih i civilizacijskih načela, razvoja sustava vrijednosti, povijesne tradicije i nacionalnoga identiteta.