Zdravstveno prosvjećivanje putem filmova Škole narodnog zdravlja od 1928. do 1941. godine u Velikoj Kopanici

Sažetak

U ovom radu analiziran je tijek i razvoj zdravstvenog prosvjećivanja filmom u međuratnoj Jugoslaviji na primjeru Velike Kopanice. U uvodnom dijelu prikazana je važnost osnivanja Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i utjecaj socijalne medicine Andrije Štampara na formiranje institucionalnoga okvira za sustavno zdravstveno prosvjećivanje ruralnoga stanovništva. Najznačajniju ulogu u institucionalnom okviru na hrvatskom području imala je Škola narodnog zdravlja u Zagrebu koja je, poduprta financiranjem Rockefellerove fundacije, producirala i distribuirala zdravstveno-prosvjetne filmove. U središnjem dijelu rada prikazana je suradnja između Škole narodnog zdravlja i Osnovne pučke škole u Velikoj Kopanici, odnosno jedan od načina kako su filmovi stizali i bili prikazivani stanovništvu ruralnih područja. Analizom Školske spomenice i Spomenice župe u Velikoj Kopanici kronološki je rekonstruirano djelovanje školskoga Pomlatka Crvenog krsta, od nabave kinoprojektora 1928. do 1940. godine. U tom je razdoblju održano 105 filmskih projekcija, a prikazani filmovi podijeljeni su u šest tematskih kategorija: razvijanje higijenskih navika, suzbijanje zaraznih bolesti (malarija, bjesnoća), borba protiv tuberkuloze, socijalni problemi, alkoholizam te filmovi s nepotpunim podatcima. Nadalje, u radu je analiziran utjecaj gospodarskih i političkih okolnosti na organizaciju i posjećenost filmskih projekcija. Njihov utjecaj bio je najizraženiji početkom 1930-ih, kada je nastupila gospodarska kriza, praćena umirovljenjem Andrije Štampara, a uzrokovala je potpuno gašenje zdravstveno-prosvjetnih akcija u osnovnoj školi. Ponovno pokretanje filmskih projekcija u Osnovnoj školi odvilo se krajem 1930-ih godina, zahvaljujući kadrovskim promjenama i zamjeni filmskoga projektora. Uz gospodarske i političke okolnosti, na intenzitet zdravstvenoga prosvjećivanja utjecao je i mentalitet stanovnika. Dio mještana zadržao je otpor prema promjeni stoljetnih higijenskih navika te politički sukob između projugoslavenskoga ravnatelja škole i konzervativnoga lokalnog župnika dodatno je podijelio mišljenje mještana o zdravstvenim porukama. Rad završava zaključkom da, unatoč gospodarskim krizama i unutarnjim otporima, visok intenzitet projekcija i odaziv publike svjedoče o uspješnosti zdravstvenoga prosvjećivanja jer su dugoročno i postupno transformirali higijenske navike mještana Velike Kopanice.