Tvrdi grad Kamenica u Hrvatskom zagorju
DOI:
https://doi.org/10.33604/sl.16.30.4Ključne riječi:
Kamenica, tvrdi grad (castrum), srednji vijek, Celjski, Vitovac, Hrvatsko zagorjeSažetak
U radu se razmatra višestoljetna povijest tvrdoga grada Kamenice iznad istoimenoga naselja u Hrvatskom zagorju nedaleko od Lepoglave. U dokumentima se prvi put spominje 1311. Nju je najkasnije tijekom druge polovice XIII. st. izgradio nepoznati zagorski plemić kao utvrđenu rezidenciju i sjedište istoimenoga posjeda. Između 1399. i 1405. Kamenica je prešla u posjed Hermana II. Celjskog, čiji su potomci njome gospodarili sve do 1456. Iako nam vrela izravno ne svjedoče o propasti Kamenice, ona je vrlo vjerojatno stradala u ratu za celjsku baštinu prije 1459., kada se prvi put spominje kao srušena utvrda. Tada ju je kao ruševinu kralj Matija Korvin darovao Janu Vitovcu. Za vladavine Vitovaca (1459–88) Kamenica je zauvijek napuštena, a njezini posjedi sjedinjeni su sa susjednim trakošćanskim posjedima u jedinstveno Trakošćansko-kameničko vlastelinstvo s formalnim sjedištem u Trakošćanu, a stvarnim u utvrđenom dvorcu Klenovniku. Postojeći skromni arhitektonski elementi prikazuju nam Kamenicu kao manji tvrdi grad (castrum) iz druge polovice XIII. st. Sastojao se od jezgre trapezoidnoga tlocrta na vrhu strma stožastoga uzvišenja, koju je činio zidani utvrđeni palas s manjim dvorištem, utvrđenim drvenim bedemom (palisadom), te utvrđenog predgrađa kružnoga tlocrta, podignutoga oko jezgre kombinacijom drvenih bedema (palisada) i zemljanih nasipa.
##submission.downloads##
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Autorska prava
(c) 2022 Studia lexicographica
Ovo je djelo dano na korištenje pod licencijom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.
Autori zadržavaju autorska prava za radove objavljene u časopisu, no svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvoga objavljivanja u tiskanom te elektroničkom formatu. Radovi objavljeni u časopisu licencirani su pod licencijom Creative Commons: Imenovanje-Nekomercijalno (CC-BY-NC). Uz prikladno navođenje izvora, radovi se smiju umnožavati, distribuirati, priopćavati javnosti i prerađivati te koristiti u znanstvene, obrazovne i druge nekomercijalne svrhe. Pravno objašnjenje licencije dostupno je na: https://creativecommons.org/licenses/by-nc/4.0/legalcode.hr. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje.
Autori zadržavaju autorska prava za radove objavljene u časopisu, no svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvoga objavljivanja u tiskanom te elektroničkom formatu. Radovi objavljeni u časopisu licencirani su pod licencijom Creative Commons: Imenovanje (CC-BY). Uz prikladno navođenje izvora, radovi se smiju umnožavati, distribuirati, priopćavati javnosti i prerađivati te koristiti u znanstvene, obrazovne i druge svrhe, uz obavezno navođenje autorstva i izvora. Pravno objašnjenje licencije dostupno je na: https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode.hr. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje te snose odgovornost u slučaju povrede autorskih prava.
