Obrada toponima u hrvatskim leksikografskim izdanjima

Sažetak

Geografska imena, kao predmet interdisciplinarnih istraživanja, proučavaju se ponajprije s jezičnoga, a u posljednje vrijeme i s geografskoga, povijesnoga, arheološkoga, etnološkoga, kartografskoga, leksikografskoga i ponajmanje geodetskoga aspekta. Svrha ovoga istraživanja jest odrediti odnos između triju znanosti (znanstvenih disciplina) – toponomastike, geografije i leksikografije – u obradi toponima zastupljenih u leksikografskim djelima. U radu se ispituje tretman toponima i način obrade u leksikografskim izdanjima (rječnicima, leksikonima, enciklopedijama i atlasima) analizom: a) zastupljenosti toponima unutar analiziranoga djela, b) zastupljenosti i strukture jezične obrade toponima u odabranim toponomastičkim natuknicama jednojezičnih rječnika, c) zastupljenosti i strukture geografskih sadržaja kod odabranih toponimskih natuknica u leksikonima, enciklopedijama i atlasima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Primjerima je potvrđena činjenica da je jezična obrada malobrojnih toponima iscrpnija u jednojezičnim rječnicima nego u ostalim leksikografskim izdanjima, a geografska je obrada u rječnicima veoma sažeta. Zaključeno je da je zastupljenost toponima (osobito u Atlasu svijeta) i geografskih sadržaja u općem tipu zavodskih edicija zadovoljavajuća. Potvrdila se pretpostavka da je geografska obrada toponimskih natuknica, koje predstavljaju složene prostorne strukture, poput naselja, regija i država, u enciklopedijama, leksikonima i atlasima dostatno zastupljena, ali su geografski sadržaji strukturirani prema klasičnom nabrajalačkom, danas neprimjerenom principu. Razlozi tomu leže podjednako u slabostima hrvatske geografije i leksikografije.