Poljsko-hrvatski odnosi u kontekstu djelovanja Krakovskog slavističkog društva početkom XX. stoljeća

Sažetak

U članku se istražuje djelovanje krakovskih slavista na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, s fokusom na njihov odnos prema Hrvatima, posebice njihovoj kulturi, povijesti i međusobnim odnosima. Cilj je članka prikazati kako su entuzijasti slavizma iz Galicije doživljavali ulogu Poljaka u širem panslavenskom pokretu. To je ključna tema jer su južnoslavenske historiografije često propagirale tvrdnju da su Poljaci bili protivnici slavenske suradnje. Osobe kao što su Marian Zdziechowski, Tadeusz Stanisław Grabowski i Jan Magiera proturječe ovoj tvrdnji. Suprotstavljanje panslavizmu ili neoslavizmu nije impliciralo da Poljaci odbacuju slavensku suradnju, već ulogu Rusije. Po njihovu mišljenju, Rusija nije djelovala u interesu Slavena, nego protiv njih, slijedeći velikoruske ciljeve carskog režima. Stoga su predlagali alternativna rješenja, ističući središnju ulogu poljske kulture i zalažući se za ravnopravnu suradnju među slavenskim narodima. Zahvaljujući svom poznavanju slavenskih jezika i kultura, krakovski slavisti održavali su brojne kontakte s pojedincima iz raznih slavenskih zemalja, pa tako i s Hrvatima. Nakon Prvog svjetskog rata, neki Poljaci i Južni Slaveni nastavili su tako razmišljati, vjerujući da bi Poljska trebala postati kulturno središte slavenske baštine. Dio članka posvećen je prikazivanju stava ključnih predstavnika krakovske slavenofilske zajednice prema Hrvatima, a potkrijepljen je detaljnom analizom tekstova o Hrvatima objavljenih u mjesečniku Świat Słowiański. Ta je tiskovina služila kao glasilo ove zajednice, a sadržavala je priloge stranih autora. Časopis je imao za cilj promovirati poljski koncept slavenskoga jedinstva i upoznati galicijsku javnost s pitanjima Slavena unutar i izvan Austro-Ugarske Monarhije.