Korespondencija Matije Mažuranića s braćom Antunom i Ivanom te osvrt na Matijinu pjesmu Bědna starost

Sažetak

Matija Mažuranić (Novi Vinodolski, 1817 – Feldhof kraj Graza, 1881) hrvatski je književnik i putopisac. Njegov Pogled u Bosnu ili Kratak put u onu krajinu (1842) prvi je cjelovit putopis u hrvatskoj književnosti, osobito zanimljiv jer obrađuje bosansku svakodnevicu. Valja naglasiti kako je djelo poslužilo i Matijinu bratu Ivanu u pisanju spjeva Smrt Smail-age Čengića (Iskra, 1846), a djelo je osobito po tome što se autor nije ograničio na opisivanje viđenog, nego je djelo prožeo vlastitim doživljajem prostora i njegovih stanovnika. Također, djelo je nastavio u vrijeme ustanka u Bosni, pa posjeduje i izvanknjiževnu, odnosno društveno-političku pozadinu. Osim putopisom, Matija se istaknuo kao angažirani društveni djelatnik. Iako je po zanimanju bio kovač, u rodnome se gradu i okolici bavio građevinskim poslovima, a neko je vrijeme bio i novljanski gradonačelnik (»glavar«). Često je putovao po Austriji te Srbiji i Bosni, a došao je čak do Carigrada. O detaljima iz njegova života saznaje se iz korespondencije koju je vodio s braćom Antunom i Ivanom Mažuranićem, koji su mu nerijetko i financijski pomagali pri realizaciji poslovnih pothvata. Također, pisma otkrivaju tada aktualnu društvenu stvarnost te događaje s kojima se Matija susretao tijekom svojih putovanja, odnosno života u Novom. Među njima ističu se objavljivanje prijevoda Vinodolskoga zakonika (1843) Antuna Mažuranića te otvaranje Narodne čitaonice (1845). Također, valja istaknuti i Matijine refleksije o vlastitom životnom putu, koje upotpunjuju dojam o njemu kao čovjeku prožetom romantičarskim crtama ličnosti. Uz navedeno, rad donosi i osvrt na Matijinu baladu Bědna starost, koju književna historiografija ne spominje, iako nije nepoznata (Živančević, 1964). Riječ je o baladi koja obrađuje fiktivan tragičan događaj, kao rezultat Božje volje koju valja prihvatiti. Osim romantičarskih značajki, u djelu se uočavaju i elementi barokne poetike, i to u smislu isticanja važnosti ljudske prolaznosti, grešnosti, neprolaznosti božanskog te pesimizma.