O toponimu Bapče/Bapča i podrijetlu turopoljskih toponima na -če

Sažetak

U ovome se radu istražuje etimologija toponima Bapče/Bapča koji je istodobno ime sela i nekadašnjega potoka. Osim toga, analiziraju se i drugi ojkonimi s dočetkom -če na širem području Turopolja. Prvo se predstavlja sažet uvod u temu, uključujući geografski položaj i trenutačni sociolingvistički kontekst ovoga tradicionalno kajkavskoga govornog područja. Zatim se na temelju povijesnih izvora i terenskim istraživanjem zaključuje da se današnje selo Bapča izvorno nazivalo Prudnica te da je, iz još neutvrđenih razloga, početkom XIX. stoljeća preuzelo ime danas nestaloga obližnjeg sela koje je u povijesnim ispravama zabilježeno kao Babcha. Nadalje, utvrđujemo da je dočetak -če u Bapče izvoran kao i kod drugih turopoljskih ojkonima poput Kuče, Hrašće i Čiče. Taj se nastavak razvio od praslavenskoga nastavka za nominativ množine *-ję iz ja-osnova, zamijenivši izvorni nastavak *-jane analogijom prema lokativu množine koji je kod ja-osnova i kod imenica na *-jane bio *-jaxъ. Takvo poopćavanje pronalazimo u brojnim ojkonimima na slovenskome području. Razvoj imena odvijao se na sljedeći način: (*baba >) *babъka > *babъčane > *babъčę > Bapče. U članku se razmatra nekoliko mogućih značenja apelativa bapka kao izvora toponima, pri čemu naposljetku zagovaramo značenje ‘jama, rupa, udubina’ koje je u hrvatskim dijalektima gotovo u potpunosti izgubljeno, ali se i dalje čuva u srpskim i bugarskim dijalektima. Zatim tvrdimo da lik Bapča, kao što se pojavljuje u imenu potoka, predstavlja sekundarni razvoj od izvornoga Bapče. Usporednicu toj tvrdnji ponovno pronalazimo u slovenskom, gdje ime potoka Volarja zbog tvorbenih razloga mora biti izvedeno od imena mjesta Volarje. Na koncu razlažemo da postoji više razloga kolebanja u imenu Bapče/Bapča, a slično se kolebanje u gramatičkome rodu i broju mogu uočiti i kod drugih mikrotoponima u različitim turopoljskim mjestima.