Prokopije Uzelac, borac protiv tuberkuloze i Štamparov suvremenik

Sažetak

Rad analizira djelovanje liječnika Prokopija Uzelca (1883–1974), jednoga od važnih, ali u historiografiji nedovoljno istraženih liječnika međuratnoga Osijeka i suvremenika Andrije Štampara. Na temelju arhivskoga gradiva pohranjenoga u Državnom arhivu u Osijeku, onodobnoga tiska i relevantne literature, prikazuju se zdravstvene prilike u Osijeku i okolici početkom XX. st., s posebnim naglaskom na rasprostranjenost tuberkuloze i organizaciju borbe protiv zaraznih bolesti. Upućuje se na izazove u zdravstvu, problem nedostatka liječnika te ističu vrijedne inicijative za poboljšanje zdravstvenih i socijalnih uvjeta stanovništva. Posebna se pozornost posvećuje djelovanju Okružne blagajne za osiguranje radnika s posebnim ambulatorijem za tuberkulozu te osnutku Lige protiv tuberkuloze u Osijeku pod okriljem Podružnice Crvenoga križa, koja je djelovala u skladu s načelima zdravstvenoga prosvjećivanja i socijalne medicine. Prema donesenim društvenim pravilima, rad Lige temeljio se na antituberkuloznom pokretu, s glavnim ciljem da se cijelo stanovništvo Osječke oblasti stavi pod organizirani stručni nadzor. Djelovanje Lige obuhvaćalo je prevenciju, liječenje, prosvjećivanje stanovništva i organizaciju socijalne skrbi, čime se praktično provodilo narodno prosvjećivanje u borbi protiv te bolesti. U tom se kontekstu analizira profesionalni put Prokopija Uzelca – od školovanja u Beču, rada u Slavoniji i iskustava na bojištima Prvoga svjetskog rata do njegova djelovanja kao kotarskoga liječnika i aktivnoga sudionika javnozdravstvenih inicijativa. Radom se pokazuje kako je Uzelac kroz liječnički rad, zdravstveno prosvjećivanje i borbu protiv tuberkuloze provodio principe preventivne medicine bliske Štamparovu konceptu narodnoga zdravlja. Njegovo djelovanje prelazilo je okvire lokalne sredine te predstavlja vrijedan doprinos povijesti javnoga zdravstva u Hrvatskoj.