Operativne prakse u privatnom arhivu Branka Cvjetanovića, suradnika Andrije Štampara

Sažetak

Rad se temelji na dosad neobrađenoj arhivskoj građi vezanoj uz djelovanje Branka Cvjetanovića, jednog od bitnih aktera hrvatske i svjetske epidemiologije druge polovice XX. stoljeća. Umjesto klasične biografske ili historiografske rekonstrukcije, istraživanje promatra arhiv kao autonomni izvor znanja, odnosno kao materijalni, vizualni i administrativni trag stručnoga djelovanja, institucionalnih odnosa i svakodnevnih praksi javnoga zdravstva. Polazeći od arhiva kao aktivnoga epistemološkog prostora, a ne pasivnoga spremišta činjenica, rad analizira fotografije, dokumente, radne zapise i kontekstualne artefakte nastale u okviru epidemiološkoga rada na terenu i unutar zdravstvenih institucija. Poseban naglasak stavlja se na »radni život« znanosti: terenski rad, organizaciju i provedbu javnozdravstvenih kampanja, vizualnu dokumentaciju bolesti, populacije i infrastrukture, kao i administrativne procedure koje su oblikovale proizvodnju i primjenu epidemiološkoga znanja. Arhiv se pritom sagledava kao dinamičan sustav u kojem se znanstvena praksa odvija kroz operativne, logističke i komunikacijske procese koji nadilaze okvire formalnih publikacija. Analiza pokazuje kako se stručni autoritet i znanstvena legitimnost ne konstituiraju isključivo kroz znanstvene radove, nego i kroz svakodnevne prakse, birokratske obrasce i vizualne strategije bilježenja i kontrole zdravstvenih rizika. U širem smislu, rad razmatra arhiv kao medij koji omogućuje uvid u odnose između znanosti, države i društva, osobito u kontekstu socijalističkoga i postsocijalističkoga javnozdravstvenog sustava. Time se arhiv Branka Cvjetanovića sagledava ne samo kao dokumentacija jednog profesionalnog života nego i kao vrijedan izvor za proučavanje institucionalne kulture javnoga zdravstva i načina na koji se znanstveno znanje operacionalizira u društvenoj praksi.