Razgraničenja u dvojezičnoj hrvatsko-engleskoj i englesko-hrvatskoj leksikografiji i u prevođenju (Caveat lexicographus)

Autor(i)

  • Milica Gačić Zagreb

DOI:

https://doi.org/10.33604/sl.17.32.1

Ključne riječi:

dvojezični rječnici, hrvatsko-engleski rječnik, englesko-hrvatski rječnik, razgraničavanje i razdvajanje značenja, leksička, sintaktička i morfosintktička uvjetovanost značenja, leksikografija, prevođenje

Sažetak

U izradi (dvojezičnih) rječnika, kao i pri prevođenju, razgraničavanje značenja predstavlja standardni postupak koji je ponekad nužan iz tvorbenih, ali češće iz morfosintaktičkih razloga, ovisno o polaznom jeziku. Uvodni dio rada daje kratku usporedbu dvaju jezika, hrvatskoga i engleskoga, raspravljajući o leksikografskim postupcima u izradi rječnika sve do odlučivanja na temelju pravila leksikografske odluke. U drugom poglavlju razmatraju se posebnosti dvojezičnih rječnika i metodologija razrade natuknice u rječnički članak, u dvama nesrodnim jezicima kao što su hrvatski i engleski, dajući prednost korištenju relevantnih kontekstualnih izvora (poput tekstova i korpusa). Treće se poglavlje bavi natuknicama s hrvatskim kao polaznim jezikom i obuhvaća razgraničavanje pridjeva s nastavcima -iv, -jiv i -ljiv (npr. jestiv, jediv i jedljiv); razdvojbu pridjeva srednjega roda i priloga (npr. kazneno pravo, kazneno goniti); glagolskih pridjeva, glagolskih priloga i glagolskih imenica (npr. umirući); glagolskih pridjeva trpnih i pridjeva (npr. rođen i rođeni); prijedloga i priloga (npr. poslije); priložnih i prijedložnih sintagami (npr. nàgore, nȁgorē i na gore). U nastavku se razmatraju slučajevi polisemije (npr. zemlja), homofonije (npr. sûd), homonimije (npr. prȁvo, srednji rod pridjeva i prilog), označivanja radnje za razliku od dokumenta i na kraju primjeri lažnih parova. Specifičnosti engleskoga jezika odražavaju se kroz njegove brojne varijetete (prvenstveno BrE i AmE) i obrađuju se u četvrtom poglavlju. Posebno se, s obzirom na varijetet, navode razlike u pravopisu (npr. dialogue i dialog) te razlike na leksičkoj razini (kroz primjere u pravnoj i prometnoj terminologiji). Razrađuje se višefunkcionalnost oblika u engleskom jeziku (npr. drive, glagol ili imenica), sintaktička i morfosintaktička uvjetovanost značenja (član, jednina/množina npr. end of a/the/0 day/s/), višerječni izrazi (npr. golden parachute – velika otpremnina), polisemija (npr. stock), homonimi, homografi i homofoni (npr. bank – obala; banka), sinonimija (npr. freedom i liberty), paronimija (npr. proscribe i prescribe), lažni parovi (npr. billion – milijarda), kulturološki otisci u jeziku (npr. Dear John letter) i glagoli koji izražavaju negativno značenje u engleskom jeziku (npr. ne znati/poznavati – ignore). Primjeri navedeni u radu uzeti su iz rječnika (Gačić, 2010. i 2019) i iz korpusa. Zaključcima u petom poglavlju naglašava se nužnost primjene opisanih postupaka razgraničenja i razdvojbe značenja u dvojezičnoj leksikografiji i u prevođenju, prvenstveno kroz tekstove, korpuse i kontrastivnu analizu.

##submission.downloads##

Objavljeno

2023-06-14

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni rad