Hermeneutičko-logički aspekt tvorbe pojma u svojoj leksikografsko-enciklopedijskoj značajnosti

Sažetak

U ovom prilogu autor nastoji problematizirati temeljno pitanje odnosa tvorbe pojma, smisla, značenja i njihova jezičnoga prikaza u riječi kako bi u – leksikografsko-enciklopedijskom smislu – pokazao da tvorba pojma, iz koje ne govori tvorac, već sebi samome dostatni i jedino samome sebi razumljivi pojam, nikada neće – ni u leksikografskom ni u općeljudskom smislu – dospjeti do riječi koja bi taj pojam mogla učiniti ne samo razumljivim već poticajem i »mîtom« da se taj pojam uopće pokuša razumjeti. Ili drugačije rečeno: Znanstveno ili bilo koje drugo nazivlje ne živi od svoje »znanstvenosti«, nego od svoje životosvjetovne značajnosti. Analizom jezično-pojmovnih postignuća Svetoga pisma, Kur’ana, Hobbesa, Kanta i posebice Humboldta, autor je naglasak želio izričito staviti na pitanje mogućnosti tvorbe pojma, njegove povijesnosti i značajnosti s obzirom na vrlo zahtjevnu zadaću enciklopedijsko-leksikografskoga pokušaja da se svaki takav pojam dovede do važenja kao »podbodnica« ili »podmitnica«, kao »poticaj« naprosto za svako iduće čitanje i istraživanje onoga što je kao takvo sadržano u enciklopedijama i leksikografskim radovima.