Leksikološka i terminološka istraživanja na području prava i prava Europske unije

Sažetak

Leksikološka i terminološka polazišta, iako su u nekim segmentima zajednička, razlikuju se budući da leksikologija polazi od značenja riječi/leksema/leksičke jedinice, a terminologija od pojma. Polazišni postupci se ukrštaju u specijaliziranoj leksikologiji koja uzima oba polazišta, te obrađuje i opće riječi sa specijaliziranim značenjem u stručnoj upotrebi kao i, za područje, najvažnije riječi iz općega jezika. Ukazuje se na temeljne sličnosti i razlike i kod obrade značenja. Dok rječnik tolerira i djelomičnu ekvivalentnost (ako se ne može izbjeći i parafrazu), kod terminologije je nužna potpuna ekvivalentnost zbog nužne jednoznačnosti teksta i komunikacije (u pravu EU se govori o istovjetnosti pravnih posljedica kroz pravne instrumente na svim službenim jezicima). Navode se primjeri obrade convention, regulation i directive u dvojezičnom rječniku i u terminološkoj bazi/priručniku – da bi se ukazalo na razliku tih dvaju postupaka. Ukazuje se na primjer razlikovanja diplomatskih i konzularnih predstavništava u međunarodnom pravu i pravu EU. Posebno se ukazuje na dinamičnost i promjene u nastajanju termina i imena insitutcija (court, council) te na nužnost sadržajne analize pojma pri određivanju ekvivalenata (European Police College – Europska policijska akademija umjesto često korištenih Europska visoka policijska škola ili Europska policijska škola ). Dvojezična pravna leksikografija, uz potrebu šire pokrivenosti područja kojim se bavi, ima osobito težak zadatak rješavanja leksičkih jedinica koje proizlaze iz nepodudarnosti pravnih sustava, od različitosti značenja termina i institucija do rješavanja postojanja praznina u pravnim sustavima (bilo da se to odnosi na lijevu ili desnu stranu rječnika). Kad se radi o pravnoj terminologiji EU, ne odričući značenje pravnog i kulturnog nasljeđa koje se djelomično prenosi kroz jezik na kojem EU terminologija izvorno nastaje, ekvivalenti u različitim jezicima ne smiju ukazivati na pojmovnu različitost, odnosno ne smiju se koristiti nacionalnom pravu specifični termini koji pokrivaju neki drugi sadržaj da ne bi došlo do neželjenih pravnih posljedica.